Selo Dusina nalazi se u Lašvanskoj dolini, na području poznatom kao Lašvanska petlja, ključnom prometno-vojnom čvorištu koje povezuje središnju Bosnu s ostatkom zemlje. Iako malo i pretežito civilno, Dusina je imala izniman strateški značaj u ratu u središnjoj Bosni.
Smještena iznad ušća rijeke Lašve u Bosnu, Dusina je predstavljala prirodnu poveznicu između Zenice, Busovače i Kiseljaka. Upravo je taj položaj kasnije postao presudan u vojno-političkim planovima Armije BiH.
Etnički sastav Dusine prije rata (popis 1991.)
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, selo Dusina imalo je 251 stanovnika:
- 203 Muslimana (Bošnjaka)
- 37 Hrvata
- 8 Srba
- 3 Jugoslavena i ostalih
Unatoč etničkoj raznolikosti, zajednica je funkcionirala mirno sve do eskalacije sukoba 1992. godine. Administrativno vezana uz Zenicu, ali prometno i životno oslonjena na Busovaču, Dusina je imala dvojnu pripadnost koja je kasnije imala ključnu ulogu u sukobu HVO-a i Armije BiH.
Pogoršanje odnosa HVO-a i Armije BiH krajem 1992.
Krajem 1992. i početkom 1993. odnosi između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH naglo se pogoršavaju. Nakon sukoba u Gornjem Vakufu, područje Busovače, Lašve i Dusine sve se više militarizira.
U siječnju 1993. 3. korpus Armije BiH izdaje zapovijedi o podizanju borbene spremnosti, dok HVO mobilizira lokalne postrojbe radi obrane hrvatskih sela. Cesta Zenica – Lašva – Busovača postaje ključni vojni cilj.
Prvi incidenti – uvertira u zločin u Dusini (23.–24. siječnja 1993.)
Dana 23. siječnja 1993. dolazi do prvih ozbiljnih incidenata i zarobljavanja pripadnika HVO-a. Sljedećeg dana, 24. siječnja, u Kaćunima pripadnici Armije BiH pucaju na vozilo HVO-a, pri čemu smrtno strada Ivo Petrović, dozapovjednik Vojne policije HVO-a.
Ovaj događaj označio je početak otvorenog hrvatsko-bošnjačkog rata u Lašvanskoj dolini.
Blokada Lašvanske doline i pripreme za napad
Nakon sukoba u Kaćunima, izdaje se zapovijed o zatvaranju prometnice Zenica – Busovača. Na teren se raspoređuju elitne postrojbe Armije BiH, uključujući 2. bataljun 7. muslimanske brigade, pod zapovjedništvom Šerifa Patkovića.
Zapovijed iz siječnja 1993. jasno navodi cilj:
„Osigurati komunikaciju Zenica – Lašva – Dusina – Šudine.“
Napad na Dusinu – 26. siječnja 1993.
U ranim jutarnjim satima 26. siječnja 1993. pripadnici 7. muslimanske brigade i Protudiverzantskog odreda (PDO) napadaju hrvatske zaseoke Kegelji i Brdo u Dusini.
Zarobljeni su civili, žene i djeca, korišteni kao živi štit, dok su pripadnici HVO-a ili ubijeni ili prisiljeni na predaju. Napad nije bio spontan, već plansky izvedena vojna operacija.
Ubojstvo zapovjednika HVO-a Zvonka Rajića
Zapovjednik lokalnog voda HVO-a Zvonko Rajić dolazi na poziv Armije BiH vjerujući da se radi o pregovorima. Umjesto toga biva zarobljen, teško ranjen i, prema svjedočenjima, pogubljen iz neposredne blizine od strane zapovjednika bataljuna.
Njegova smrt postala je simbol zločina u Dusini.
Strijeljanja i masovna ubojstva u kućama Kegelja
U poslijepodnevnim satima 26. siječnja izvršena su strijeljanja zarobljenih Hrvata i civila, po zapovijedi Vehida Subotića – Gelera.
Ubijeni su:
- Augustin Radoš
- Stipo Kegelj
- Niko Kegelj
- Vinko Kegelj
- Vojislav Stanišić (civil, Srbin)
- Pero Ljubičić
Preživjeli su bili prisiljeni zakopati tijela ubijenih.
Dusina – prvi masovni zločin hrvatsko-bošnjačkog rata
Zločin u Dusini predstavlja prvi masovni ratni zločin hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH. Dokumenti Armije BiH, svjedočanstva preživjelih i presude Suda BiH potvrđuju da se radilo o organiziranoj vojnoj operaciji, a ne o incidentu.
Nakon Dusine uslijedit će spirala nasilja koja će kulminirati u Ahmićima i drugim selima Lašvanske doline.
Zašto je Dusina povijesna prekretnica
Dusina nije samo mjesto zločina – ona je simbol raspada savezništva, početka unutarnjeg rata i moralnog sloma zajedničkog života u središnjoj Bosni. Nekažnjavanje zločina stvorilo je prostor za nova nasilja i dugotrajne traume.
