Dok se u javnosti u Zenici sve češće raspravlja o mogućoj izgradnji spalionice otpada na lokaciji bivše Čeličare, nova europska istraživanja biomonitoringa iz Španjolske, Francuske i Nizozemske otvaraju ozbiljna pitanja o dugoročnim posljedicama spaljivanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš.
Istraživanja je provela neovisna nizozemska zaklada ToxicoWatch, uz potporu mreže Zero Waste Europe, a obuhvatila su područja oko postrojenja za pretvaranje otpada u energiju (WtE – Waste-to-Energy) u Parizu (Ivry-sur-Seine), Harlingenu i Zubieti u Baskiji.
Dioksini, PFAS i teški metali iznad granica EU
Rezultati biomonitoringa pokazali su povišene koncentracije dioksina, PFAS spojeva i teških metala u tlu, vodi, vegetaciji i prehrambenim proizvodima, uključujući jaja s lokalnih farmi.
Posebno zabrinjava podatak da su na sve tri lokacije izmjerene razine dioksina iznad sigurnosnih granica Europske unije, i to ne samo neposredno uz spalionice, već i kilometrima udaljeno od postrojenja.
Školska igrališta i hrana u fokusu istraživanja
U pariškom naselju Ivry-sur-Seine, uzorci su uzimani na školskim igralištima, javnim površinama i u urbanim parkovima, uključujući i Jardin des Plantes, jedan od najpoznatijih parkova u središtu Pariza. U tim uzorcima zabilježena je kontaminacija dioksinima i PFAS-om.
U Zubieti (Španjolska), jaja s farme u obližnjem Hernaniju sadržavala su 38 pg TEQ/g masti, što je više od deset puta iznad dopuštene EU granice. Prema podacima ToxicoWatcha, riječ je o najvišoj zabilježenoj koncentraciji dioksina u Europi u posljednjih 13 godina.
U Harlingenu (Nizozemska), uzorci vode pokazali su koncentraciju PFAS-a čak 138 puta višu od nacionalnog praga za pitku vodu, dok su živa, olovo i arsen pronađeni u blizini škola, parkova i stambenih naselja.
Biomonitoring: stvarna izloženost, a ne teorijski modeli
Za razliku od klasičnih procjena emisija, ova istraživanja temelje se na biomonitoringu – mjerenju stvarne prisutnosti onečišćujućih tvari u prirodnim pokazateljima poput mahovine, tla, vode i hrane koju ljudi svakodnevno konzumiraju.
Upravo zbog toga ovi rezultati imaju posebnu težinu u procjeni stvarne izloženosti stanovništva, a ne samo tehničke usklađenosti postrojenja s propisima.
Na temelju nalaza, ToxicoWatch i Zero Waste Europe pozivaju na:
- stroži nadzor emisija spalionica
- kontinuirani biomonitoring
- posebnu kontrolu tijekom nestandardnih režima rada
Što europska iskustva znače za Zenicu?
Zenica je grad s dugom industrijskom poviješću i već postojećim opterećenjem okoliša, osobito u pogledu kvalitete zraka i tla. Građani su desetljećima izloženi posljedicama teške industrije, što dodatno pojačava zabrinutost oko uvođenja novog izvora potencijalnog zagađenja.
Iskustva europskih gradova pokazuju da čak i kada su spalionice predstavljene kao „moderna“ i „čista“ rješenja, perzistentne organski onečišćujuće tvari mogu završiti u prehrambenom lancu, na mjestima gdje borave djeca i obitelji.
Za grad poput Zenice, smješten u kotlini sa specifičnim zračnim strujanjima, pitanje dugoročnog taloženja zagađujućih tvari postaje ključno.
Pitanje javnog zdravlja, a ne samo tehnologije
Studije poput ove ukazuju da rasprava o spalionici otpada nije isključivo tehničko ili energetsko pitanje, već prije svega pitanje javnog zdravstva i zaštite okoliša.
Ako su ozbiljne kontaminacije zabilježene u gradovima poput Pariza, Harlingena i Zubiete, logično se postavlja pitanje kakav bi dugoročni učinak sličan objekt imao u Zenici.
Istraživanje ToxicoWatcha i Zero Waste Europe tako u lokalnom kontekstu postaje upozorenje, ali i poziv na temeljitu, transparentnu i znanstveno utemeljenu javnu raspravu prije donošenja odluka koje će utjecati na buduće generacije.
