Politički analitičar Frano Yehuda Kolonomos Martinčević uputio je otvoreno pismo vršitelju dužnosti visokog predstavnika u BiH Louisu J. Crishocku, upozoravajući na, kako tvrdi, selektivan odnos međunarodne zajednice prema suočavanju s prošlošću i veličanju osoba povezanih s nacističkim formacijama.
Povod za otvoreno pismo je natječaj Muftijstva travničkog za dodjelu nagrade koja nosi ime Kasima ef. Mašića, bivšeg imama 13. SS divizije “Handžar”. Autor smatra da takva praksa otvara ozbiljna pitanja o odnosu institucija prema povijesnim činjenicama, ali i o djelovanju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Selektivni antifašizam i dvostruki standardi
Kolonomos Martinčević tvrdi kako se u Bosni i Hercegovini primjenjuju različiti kriteriji kada je riječ o suočavanju s prošlošću. U pismu navodi da se hrvatski politički predstavnici često javno optužuju i etiketiraju, dok se, istodobno, osobe povezane s nacističkim ideologijama u pojedinim slučajevima institucionalno obilježavaju ili predstavljaju kao uzori.
Kao primjer navodi izjave ministra obrane BiH Zukana Heleza, ali i činjenicu da, prema njegovu mišljenju, međunarodna zajednica nije reagirala na natječaj za nagradu koja nosi ime Kasima ef. Mašića.
Pismo upućeno vršitelju dužnosti visokog predstavnika
U otvorenom pismu Louisu J. Crishocku autor postavlja pitanje:
“Hoće li bonnske ovlasti vidjeti ono na što je prethodni visoki predstavnik Christian Schmidt ostao nijem?”
Navodi kako pitanje više nije zašto je natječaj raspisan, nego zbog čega Islamska zajednica u BiH javna priznanja dodjeljuje pod imenom osobe čija je ratna biografija predmet brojnih kontroverzi.
Podsjećanje na inicijativu Damira Arnauta
Autor podsjeća kako je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 2021. godine prihvatio inicijativu tadašnjeg zastupnika Damira Arnauta, kojom je zatraženo uklanjanje naziva ulica, škola i javnih ustanova koje nose imena osoba povezanih s nacističkim i fašističkim režimima tijekom Drugog svjetskog rata.
Prema autoru pisma, taj kriterij nije dosljedno primijenjen.
Nabrojani primjeri iz javnog života
U pismu se navodi nekoliko primjera za koje autor smatra da predstavljaju institucionalno veličanje spornih povijesnih osoba:
- manifestacije posvećene Huseinu ef. Đozi,
- programi “Dani Husein-ef. Đoze”,
- promocije djela Mustafe Busuladžića,
- program “Tezkiretname”,
- natječaj za nagradu “Kasim-ef. Mašić”.
Autor tvrdi da takvi događaji predstavljaju oblik institucionalnog memorijalnog kontinuiteta koji zaslužuje reakciju domaćih i međunarodnih institucija.
Pozivanje na presudu iz 1945. godine
Kolonomos Martinčević ističe kako se iza imena Kasima ef. Mašića nalazi presuda vojnog suda iz 1945. godine, koja je, kako navodi, dostupna i na njemačkom jeziku.
Prema njegovim riječima, upravo zbog postojanja takvog dokumenta smatra spornim da nagrada namijenjena učenicima nosi ime osobe koja je bila predmet poslijeratnog sudskog postupka.
Kritika Christiana Schmidta
Dio pisma odnosi se i na bivšeg visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Autor smatra kako tijekom njegova mandata nije bilo reakcije na događaje koje opisuje, unatoč širokim bonskim ovlastima kojima raspolaže Ured visokog predstavnika (OHR).
Navodi da dokumenti i arhivska građa postoje te postavlja pitanje zbog čega međunarodna zajednica nije reagirala.
Zaključak: Poziv na jednake kriterije
Na kraju pisma Kolonomos Martinčević poručuje kako Bosna i Hercegovina može graditi vjerodostojan odnos prema prošlosti jedino primjenom jednakih kriterija prema svim narodima i svim povijesnim osobama, bez selektivnog pristupa.
Ističe da bi međunarodna zajednica, ako želi zadržati vjerodostojnost, trebala jednako reagirati na svaki oblik veličanja osoba povezanih s totalitarnim režimima, neovisno o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti.
