Grad Mostar 11. studenoga obilježava 31. godišnjicu od tragične pogibije djevojčica Antonije Sesar (14) i Danijele Vidović (14), koje su ubijene 1994. godine u granatiranju kod Katedrale Marije Majke Crkve.
Djevojčice su toga dana, tijekom sata vjeronauka, izgubile život u jednom od najtragičnijih ratnih zločina u Mostaru.
Granata pala kod mostarske Katedrale
Na spomendan svetoga Martina biskupa, 11. studenoga 1994., neprijateljska granata pala je u neposrednoj blizini mostarske Katedrale, na prolaz između župnog ureda i crkve.
Tada su se u prostoru župnog dvorišta nalazila djeca koja su pohađala vjeronauk osmog razreda.
Dječaci koji su se igrali s gornje strane prolaza prošli su bez ozljeda, dok su djevojčice, koje su se sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo, bile pogođene gelerima.
Dvije djevojčice, Antonija i Danijela, preminule su, a osmero druge djece ranjeno je – teško ili lakše.
Župnik i vjernici pritekli u pomoć
Prema svjedočanstvima, župnik don Tomislav Majić i svećenici iz katedrale odmah su pritekli u pomoć ranjenoj djeci i pokušali pružiti prvu pomoć.
Unatoč brzoj reakciji, Antonija Sesar i Danijela Vidović preminule su iste večeri od zadobivenih ozljeda.
Zločin bez kazne
Ova tragedija ostala je simbol ratne bezumnosti i patnje nevinih civila u Mostaru.
Ni nakon tri desetljeća, počinitelji nikada nisu izvedeni pred sud niti su odgovarali za granatiranje koje je ubilo dvoje djece i ranilo njihovu subraću i sestre u vjeri.
Sjećanje i pijetet
Svake godine 11. studenoga, kod Katedrale Marije Majke Crkve u Mostaru, građani, vjernici i predstavnici Crkve okupljaju se u molitvi i sjećanju na Antoniju Sesar i Danijelu Vidović.
Njihova smrt ostaje trajni podsjetnik na strahote rata i važnost očuvanja mira i dostojanstva svakog ljudskog života.
