Ipak nije išlo. U polufinalnom dvoboju rukometnog Eura Hrvatska je poražena protiv Njemačke. Odmah s početka valja reći, Nijemci su apsolutno zasluženo trijumfirali. U utakmici koja na koncu i nije bila dramatična. Dok su se naši rukometaši veoma dobro odupirali u prvome poluvremenu, u nastavku je uslijedio brzopotezni pad. Gola nije bilo cijelu vječnost, a Nijemci su apstinenciju Hrvata u napadu poduprli svojom dobrom napadačkom serijom.
Začas se dotad izjednačena utakmica pretvorila u našu noćnu moru, prednost Nijemaca se uvećavala, te dosta brzo postala nedostižna. Kako anulirati zaostatak od nekih sedam golova petnaestak minuta prije kraja?
A Sigurdssonovi rukometaši baš su dobro krenuli u utakmicu. Niti su se Nijemci mogli odvojiti, niti Hrvati, sve su to bila minimalna vodstva. Zaključak nakon prvih pola sata bio je težak. Unatoč više nego solidnoj igri Nijemci su na odmor otišli s dva gola prednosti.
Jasno da je u takvim okolnostima postojala egzaktna nada. Utemeljena na finoj slici naše momčadi iz prvog dijela. Uzgred rečeno, nekoliko golova smo primili nakon što smo zabijali atraktivne pogotke sa sedam igrača u polju, vratar nam se ne bi stigao vratiti i Nijemci bi nam zabili iz brzog centra.
Dobro, osjetila se i razlika u igri Hrvata i Nijemaca. Moramo priznati, Nijemci igraju kud i kamo brži rukomet od naših. Pritom, naši su golmani bili na vjetrometini, zaista se nisu mogli istaknuti obranama kod većine njemačkih napadača. Mahom su to bili – otvoreni šutevi. Lakše rečeno, Nijemci su zabijali lako, mi teško.
Dakle, za nekoliko minuta nastavka Nijemci su stekli pravu, konkretnu prednost, pobjegli na pet, šest golova razlike. Nijemci igrali sjajnu obranu, granitnu i armiranu. U osam minuta drugog dijela Hrvatska je zbila samo jedan jedini pogodak. Događala se klasična „crna rupa”. Njemački vratar Wolf baš je bio vuk za naše ambicije.
Uzalud su bili svi napori i Sigurdssona i njegovih igrača, u jednom momentu razlika je bila samo četiri gola minusa i imala napad. Ma, ništa od toga nije bilo…
Kada smo konačno došli na minus tri – tri minute prije kraja – tračak nade se pojavio. Jer, promašili smo napad za minus dva. Ma baš, ovo nije bila naša večer. A kad smo došli do minus dva – ostala je jedna jedina minuta igre.
Spasa više nije bilo. Hrvatsku je uništila ona crna serija bez gola u početnim minutama drugog poluvremena. U jedno treba biti siguran. Razočaranju i tuzi nema mjesta. Hrvatska je dosad i više nego udobno iznenadila. A nije ni mali izazov dvoboj za treće mjesto. Što su sve “kuhali” Hrvatskoj, dobro je i ispalo…
