Drugoga dana Mladifesta, 5. kolovoza, na spomendan Gospe snježne, večernju svetu misu na Mladifestu je predslavio provincijal hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.
Fra Jozina propovijed bila je skup poticajnih i dubokih misli od kojih je teško izdvojiti neke najvažnije jer sve izgledaju jednako neponovljivo, aktualno i bitno. U cjelini mogli bi reći da je fra Jozo uputio mladima jedan snažni apel da se ne izgube u mnoštvu i bezličnosti svijeta, da ostanu glas koji je autentičan, inovativan, svoj. Glas koji se hrani slušanjem Božjih poticaja, vjerom i Isusovom riječju, posebno onim drugim dijelovima rečenica u Bibliji kad Isus poziva na razliku, npr. kad Isus kaže ‘oni čine ovako, a Ja vam kažem vi činite ovako…’
Draga mladosti! Moto ovog Mladifesta jest: “Hajdemo u dom Gospodnji!” (Ps, 122,1) Ovaj Psalam 122 kaže : “Hajdemo u dom Gospodnji. Eto noge nam već stoje na vratima…” Kako često je to tako: noge i tijelo su tu, ali srce treba ući. Duša treba naći put. Stoga smo mi ovdje! Poziva nas Gospodin: Hajdemo. Dignimo se. Pođimo. Svjedočimo. Slušajmo riječ! Otvorimo uši duše. On čeka!
Iz mnoštva
Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!” On odgovori: “Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!” Lk 11,27-28. “Mnoštvo” nas čini da budemo isti kao svi ostali. Ono nas može zagušiti. Ali može nas i učiniti drugačijima. Ova žena je bila drugačija! “Povika neka žena iz mnoštva…” Svi su šutjeli ona se usudila biti drugačija, biti jaka, priznati istinu, nazvati njegovu majku blaženom!
Put suprotnoga
Isus je činio upravo tako. Suprotno. Duhovnost je često put suprotnoga. Život je igra velikoga i maloga, veličanstvenoga i slaboga, nepoznatoga i milosnoga. Tako je i ovdje u Međugorju: ovdje je iz siromašnog, potlačenog, marginaliziranog naroda i mjesta potekla milost. Ove staze po ovim brdima stvorile su ljudske bose noge, bose i teške, napećane traženjem. O kako je to često u životu. Tamo gdje čovjek ne vidi nalaze se biseri. U svijetu koji se jako protivi Kristu, čak i taj svijet nam otkriva put suprotnoga.
Veliki Anthony Hopkins to divno kaže: “Moja filozofija je: ono što ljudi govore o meni nije moja stvar. Ja sam ono što jesam i radim ono što radim. Ništa ne očekujem i sve prihvaćam. To život čini jednostavnijim. Živimo u svijetu gdje su pogrebi važniji od pokojnika, brak je važniji od ljubavi, izgled je važniji od duše. Živimo u kulturi pakiranja koja prezire sadržaj.” Taj svijet nam otkriva kako je moguće da čak i propali, prekriženi uspiju. Čak i oni na koje se ne računa u svijetu postanu najveći u svijetu!
Steven Spielberg tri je puta odbijen iz filmske škole i postao najbolji za film.
Albert Einstein je u školskoj evidenciji imao napisano “mentalno spor”. On je shvatio neshvatljivo.
Vincent van Gogh prodao je samo jednu sliku za života i umro je bez novca. Slike su mu postale najskuplje na svijetu.
Apple je otpustio Stevea Jobsa koji nakon tog iskustva rekao: “Tada to nisam vidio, ali pokazalo se da je otkaz u Appleu najbolja stvar koja mi se ikada mogla dogoditi.”
O kako često ono odbačeno postaje ono najjače. O kako je dobro razumjeti život u dva dijela.
Htio bih s vama večeras razmišljati o dva dijela života, dva dijela evanđelja, dva dijela zapovijedi. Sve ima dva dijela
PRVI DIO današnjeg evanđelja nam kaže: “Blažena utroba koja te nosila…” Ta blažena utroba, ta blažena Majka nas uči nešto važno: Uči nas: Nema nemogućega. Uči nas: Ljubav nema konkurencije. Uči nas: Opraštati je dobro za tvoju dušu. Uči nas: Malo govori, puno šuti i razumjet ćeš sve. Uči nas: Bog s poniznima razgovara i čini velike stvari. Uči nas da je snaga čovjekova unutar njega. Kada snaga u nama prestane biti snaga mi se raspadamo.
Dragi mladi prijatelji. Snaga vječnoga dolazi iznutra. To je božanska dimenzija. “Brodovi ne tonu zbog vode koja je oko njih, nego zbog vode koja uđe u njih.” Stoga ne dopustimo da ono loše što se događa oko nas proguta nas i povuče prema dnu.
DRUGI DIO današnjeg evanđelja kaže nam: Blaženi koji čuju riječ! U svijetu koji ne čuje, ne sluša, ne šuti, u svijetu koji viče, koji zuji, koji je glasan, Isus kaže: “Blaženi oni koji slušaju Riječ…” Riječ ima moć! Isus smatra blaženima SLUŠATELJE. Poslušajmo ga. Što to čujemo? Ono što svijet vidi kao tragično ili prazno, Isus vidi kao blaženo: poniznost, žalost, blagost, čistoća srca miroljubivost i druge vrline.
Ovaj svijet nam prlja srce. Kaže Krist: blago čistima srcem.
Svijet je stalno u sukobu. Kaže Krist: blago mirotvorcima.
Svijet nudi kazne za prekršaje male i velike: Kaže Krist Blago milosrdnima.
