Na današnji dan, 11. lipnja, navršavaju se 33 godine od početka jednog od najtragičnijih poglavlja u novijoj povijesti Hrvata Kotor Varoši. Sustavno organizirani napadi, logori, ubojstva civila, paljenje sela i masovni progon doveli su do gotovo potpunog nestanka hrvatskog stanovništva iz kraja koji je stoljećima bio njihov dom.
Kotor Varoš i okolna sela početkom 1990-ih bili su primjer multietničke sredine u kojoj su zajedno živjeli Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Međutim, raspad bivše Jugoslavije i ratna zbivanja ubrzo su prekinuli dugogodišnji suživot.
Prijetnje koje su najavile tragediju
Tijekom proljeća 1992. godine članovi SDS-a zahtijevali su od predstavnika hrvatskog i bošnjačkog naroda da prihvate priključenje područja Kotor Varoši novoformiranoj SAO Bosanskoj Krajini.
Nakon odbijanja uslijedile su prijetnje, pojačano naoružavanje srpskih sela i dolazak vojnih snaga. Dok su Hrvati i Bošnjaci vjerovali kako će njihova sredina ostati pošteđena rata, situacija se ubrzano mijenjala.
Zrakoplovi JNA nadlijetali su područje, oružje Teritorijalne obrane preuzeto je i odvezeno prema Banjoj Luci, a u srpska sela stizale su velike količine naoružanja.
Dan kada je sve počelo
Dana 11. lipnja 1992. godine srpske vojne i paravojne snage, uz podršku jedinica bivše JNA, zauzele su Kotor Varoš.
Akcija je bila detaljno planirana. Hrvatski i bošnjački civili masovno su uhićeni, a muškarci stariji od 15 godina odvođeni su u logore smještene u zgradu Starog suda, Pilanu, srednju školu i Maslovare.
Počela su premlaćivanja, mučenja, pljačke i prva ubojstva.
Posebno su stradali ugledni predstavnici hrvatske i bošnjačke zajednice, dok su njihove obitelji ostajale nezaštićene.
Logori, zlostavljanja i prve žrtve
Svjedočanstva preživjelih govore o brutalnim mučenjima, psihičkom zlostavljanju i ponižavanju zatvorenika.
Muškarci su odvođeni pred očima svojih obitelji, a žene, djeca i stariji ostajali su izloženi prijetnjama, pljačkama i nasilju.
U prvim danima okupacije ubijeni su brojni civili, među kojima i Drago Anušić te policajac Ilija Draguljić.
Logoraši su danima držani bez dovoljno hrane i vode, izloženi svakodnevnim premlaćivanjima i neizvjesnosti.
Krvavi lipanj: Granatiranje sela i masakri civila
Već 12. lipnja započela su masovna granatiranja hrvatskih i bošnjačkih sela.
U napadima su korišteni minobacači, topništvo, tenkovi pa čak i zrakoplovi.
Među najtežim zločinima bio je napad na hrvatsko selo Bilice 23. lipnja 1992. godine, kada je ubijeno 13 civila, uključujući i 14-godišnjeg Ivicu Pilića.
Brojna sela su spaljena, opljačkana i potpuno uništena.
Stanovništvo je spas tražilo u šumama i planinama, dok su se prve skupine branitelja pokušavale organizirati za obranu svojih domova.
Strijeljanja i nezapamćena zvjerstva
Jedan od najmračnijih dijelova tragedije dogodio se tijekom ljeta 1992. godine kada su deseci zarobljenika strijeljani bez suđenja.
Preživjeli svjedoci opisivali su masovna pogubljenja, bacanje tijela u rijeke i zločine koji su šokirali čak i iskusne istražitelje ratnih zločina.
U Vrbanjcima i okolnim mjestima ubijeni su brojni civili koji su prethodno položili oružje vjerujući obećanjima da će biti pošteđeni.
Masovne grobnice i danas svjedoče o razmjerima tragedije.
Uništene crkve i pokušaj brisanja tragova
Katolička crkva u Kotor Varoši zapaljena je 2. srpnja 1992. godine.
Vatrena stihija potpuno je progutala unutrašnjost crkve, dok su crkveni tornjevi kasnije minirani.
Istovremeno su uništavani vjerski i kulturni simboli hrvatskog naroda, a propaganda je pokušavala prikriti odgovornost za počinjene zločine.
Egzodus koji je promijenio demografsku sliku
Tijekom srpnja i kolovoza organizirani su humanitarni konvoji kojima su civili napuštali Kotor Varoš.
Posljednji veliki egzodus dogodio se 17. listopada 1992. godine kada su, temeljem međunarodnih dogovora, preostali Hrvati i Bošnjaci napustili područje.
Tako je završila četveromjesečna golgota tijekom koje su razorena sela, uništena imovina i ugašen dotadašnji način života.
Strašna bilanca
Prema dostupnim podacima:
- Ubijena su 174 Hrvata s područja Kotor Varoši.
- Ukupan broj hrvatskih i bošnjačkih žrtava procjenjuje se na oko 300 ubijenih.
- Oko 350 osoba vodi se kao nestalo ili je prošlo kroz različite oblike zatočenja.
- Protjerano je gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo iz grada i 23 okolna sela.
- Većina hrvatskih sela potpuno je spaljena ili teško devastirana.
Sjećanje koje ne smije izblijedjeti
Trideset i tri godine nakon početka stradanja, Kotor Varoš ostaje simbol jednog od najvećih progona Hrvata u Bosni i Hercegovini tijekom rata.
Brojne obitelji još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, dok preživjeli svjedoci upozoravaju da istina o zločinima ne smije biti prešućena.
Obljetnica 11. lipnja podsjeća kako su mir, sloboda i pravo na život plaćeni visokom cijenom te da žrtve Kotor Varoši zaslužuju trajno mjesto u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda i Bosne i Hercegovine.
