Već nekoliko dana bošnjački mediji bombardiraju javnost tendecioznim člancima o ubojstvu Blaža Kraljevića, servirajući priču kako bi zaokružili narativ o Hrvatima kao zločinačkom narodu koji je radio na istrebljenju Bošnjaka, točno po željama Srpske akademije zanosti i umetnosti iz 2011., koja uspješno manipulira i isrkivljuje istinu o ratu.
Ne teroritziraju lažnim informacijama samo probošnjački mediji negio i dio franjvaca Bosne Srebrene koji se bave više Bošnjacima od njih samih, dok im povjereni narod nestaje. Narativ je uvijek isti, za sve se optužuju HRHB i Srbi, dok je treća strana u pravilu nevina, žrtva i sl. tome, a spomenuta tragedija ‘na volej’ im sjedne kako bi dokazali UZP-ovski karakter HRHB ili Hrvata općenito”.
“Uvijek se točnim pokaže kako je onaj koji priča o poštenju najnepošteniji, onaj koji priča o moralu u pravilu je jako amoralan, onaj koji priča o pravdi u pravilu je nepravedan, onaj koji priča o iskrenosti u pravilu je lažov, pa tako i onaj, ili oni, koji najgrlatije pričaju o podjeli BiH pokaže se da su je i sami dijelili. I to čvršće, jače, žešće i konkretnije od svih drugih. ‘Sarajevske patriote’ za podjelu kontinuirano optužuju Srbe i Hrvate, dok je bošnjačka politika, kako rekosmo, uvijek sprječavala takve planove i ‘borila se za jedinstvenu BiH’. Međutim, u pravilu im se svake godine nekako negdje zametne činjenica da je baš bošnjački lider Alija Izetbegović dogovarao i potpisao, dakle i potpisao podjelu BiH”, ističe politički analitičar Ivica Granić.
Sarajevski mediji i političari prešućuju da je sam Alija Izetbegović potpisao podjelu BiH, a zanimljivo je da o tome šute i samoprozvani analitičari fratri Bosne Srebrene, koji bi po logici stvari trebali nešto o tome kazati. Neshvatiljivo je da pojedinim franjevcima smeta sve što ima sveze sa HRHB, a ne smeta im imati hrvatske dokumente, nekretnine u Hrvatskoj i obilato uzimate donacije iz Hrvatske.
Franjevci se sve više pretvaraju u dajidže, element koji uništava jedisntvo hrvatskog naroda, služeći političkom bošnjačkom Sarajevu. No, franjevci kojima je politika ispred vjere odavno ssu pokazali da o osnovmim pojmovima poput naroda i nacije nemaju ništa, nego žive u vremenima koja su odavno prošla i koja se vratit neće.
Razgovoarali smo i s povjesničarom mr. Draganom Vidovićem koji je podsjetio da je upravo Alija Izetbegović sa Momčilom Krajišnikom potpisao srpsko-muslimansku deklaraciju u Genevi 16. rujna 1993. “Upravo ovaj dokument, koji i bonjački povjesničari, ali i političari izodtavljaju govori o jasnoj podjeli BiH, onavoj kakvu je Izetbegović pokušavao podijeliti, dok se danas stvara mitomanska povijest koja nema veze sa realnoću. Izetbegović je spomenuti dokument potpisao ispred Davida Ovena i Thorwalda Stoltenberga, a dokument se zvao Unija Republika BiH”, naglasio je mr. Vidović.
Nesporno je da je Izetbergović, u svojim megalomsnkim planovima i igricama potpisao sporazum prema kojem BiH svoje postojanje nastavlja kao ‘Unija Republika’, federacija ili konfederacija, s mogućnošću da se u roku od dvije godine građani na referendumu izjasne o tome žele li ili ne ostati u toj zajednici ili uniji republika. Štoviše, jamci tog sporazuma su međunarodni predstavnici i iskusni diplomati David Oven i Thorwald Stoltenberg. Slična rješenja koja se danas nude od istog političkog Sarajeva danas nailaze na najžešće kritike, a zaboravljajući da je istu ideju već potpisao Alija Izetbegović kojem nije bitnilo bitno koliko će naroda izginuti u svhru ostvarenja vlastitih ciljeva.
Izetbegović je Kleinu kazao :”Sa Srbima bi se mi lako dogovorili, problem su Hrvati gospodine Klein. Točno je da sam Tuđmanu ponudio Hercegovinu, odnosno sve južno od Prozora kako se ne bi izjalovio dogovor sa Srbima, jer i Hrvati moraju nešto imati’, . Klein je kasnije posvjedočio da mu je i Tuđman isto to rekao, ali i da je – Tuđman odbio(!) Izetbegovićevu ponudu. Za provedbu Sporazuma Alija Izetbegović je imenovao za svog povjerenika Harisa Silajdžića, Radovan Karadžić imenovao je za svog povjerenika Momčila Krajišnika. Na kraju je postignut dogovor da supredsjedatelji Međunarodne mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji pozovu tri strane u BiH na sastanak koji će se održati na sarajevskom aerodromu 21. rujna 1993., gdje će se uzeti u razmatranje potpisivanje mirovnog paketa kao cjeline, a u kojem će, između ostalog, biti ova Zajednička deklaracija”, piše Granić na Facebooku.
“Supredsjedatelji će u međuvremenu obilaziti strane u bivšoj Jugoslaviji u nastojanju da postigne daljnje sporazume. Zaključno, Deklaraciju su u Ženevi 16. rujna 1993. potpisali: Alija Izetbegović i Momčilo Krajišnik umjesto Radovana Karadžića. Kao svjedoci su potpisani Thorwald Stoltenberg i David Owen. Na Dokumentu nedostaju potpisi Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića. Posebno je interesantan podatak da je Deklaracija nastala čak godinu(!) dana nakon sastanka u Gracu između Bobana i Karadžića, na kojem nije ništa konkretno potpisano, a na koji se bošnjačka strana i te kako voli pozivati. Razumljivo i zašto, to se, naime, teško uklapa u teoriju o UZP. Na žalost nekih, činjenice su činjenice, pogotovo još i ako su dogovori potpisani. U konačnici nitko ne tvrdi da bi Bosnu i Hercegovini i trebalo podijeliti. Ali optuživati za to samo jednu stranu, ili dvije, u vrijeme kada su sve tri, čak i međunarodna zajednica, dijelili Bosnu i Hercegovinu, činjenično je, metodološki i na bilo koji drugi način netočno”, zaključuje Granić.
