Još jedna obljetnica stradanja hrvatskih civila i pripadnika HVO-a tijekom rata u Bosni i Hercegovini prošla je bez veće pozornosti hrvatske javnosti. Doljani, Stipića livade, Grabovica i Uzdol ostaju mjesta dubokog sjećanja na žrtve ratnih zločina počinjenih tijekom 1993. godine, ali i podsjetnik na pitanje koje godinama traži odgovor – kada će biti potpuno utvrđene okolnosti tih zločina i odgovornost svih koji su za njih odgovorni?
U nastavku donosimo tekst novinara i književnika Darka Juke, koji se kroz osobno i izrazito emotivno svjedočanstvo prisjeća stradanja hrvatskog stanovništva u Hercegovini i središnjoj Bosni.
Juka u svom tekstu posebno se osvrće na Stipića livade, Grabovicu i Uzdol, mjesta koja su tijekom rata postala simboli stradanja hrvatskih civila i pripadnika HVO-a.
Stipića livade i Doljani – mjesto stradanja 1993. godine
U ljeto 1993. godine područje Doljana i Stipića livada bilo je poprište teških borbi i stradanja.
Prema navodima iz dokumentacije i zapisima na koje se autor poziva, nakon borbi pronađena su tijela hrvatskih civila i pripadnika HVO-a. Juka posebno ističe obdukcijske nalaze koji, prema njegovim navodima, opisuju teške ozljede na tijelima žrtava.
Riječ je o događajima koji su ostavili dubok trag među hrvatskim stanovništvom toga kraja.
Posebno mjesto u sjećanju zauzimaju oni koji su zarobljeni, a potom odvedeni u zatočeništvo. Dio preživjelih završio je u objektima za zatočenje na području Jablanice, gdje su, prema svjedočenjima na koja se autor poziva, prošli kroz teške uvjete.
Za obitelji žrtava pitanje odgovornosti nije samo povijesno pitanje. Ono je i danas pitanje pravde, istine i prava na dostojanstveno sjećanje.
Grabovica – 33 ubijena hrvatska civila
Posebno mjesto u kolektivnom sjećanju zauzima Grabovica, selo u blizini Jablanice u kojem su tijekom rujna 1993. godine ubijeni hrvatski civili.
U tekstu Darka Juke posebno se ističe sudbina Mladenke Zadro, djevojčice koja je imala manje od četiri godine.
Prema dostupnim podacima i sudskim postupcima vođenima nakon rata, u Grabovici su tijekom zločina ubijeni hrvatski civili, među kojima su bile žene, starije osobe i djeca.
Juka u svom zapisu postavlja pitanje koje ostaje bolno i nakon više desetljeća: može li biti istinskog oprosta bez potpunog utvrđivanja činjenica i zadovoljenja pravde?
U njegovom tekstu posebno se naglašava misao da oprost ne može biti zamjena za istinu i pravdu.
„Nijedan oprost, tako ni onaj kršćanski, nije bezuvjetan i ne može biti podaren bez ispunjenja postulata istine i postulata pravde!”
Ta poruka, smatra autor, posebno snažno odjekuje na mjestima na kojima su stradali nevini civili.
Uzdol – 41 žrtva rujna 1993.
Jedno od najpoznatijih stratišta hrvatskog stanovništva u ratnoj Bosni i Hercegovini je Uzdol, selo u Rami.
Dana 14. rujna 1993. godine u Uzdolu su ubijeni hrvatski civili i pripadnici HVO-a. Prema podacima koji se navode u tekstu, među ukupno 41 žrtvom bilo je 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a.
Posebno potresna je priča obitelji Zelić.
Najmlađa žrtva bio je desetogodišnji Stjepan Zelić. Ubijeni su i njegova majka Ruža te njegova dvanaestogodišnja sestra Marija.
Juka kroz priču ove obitelji opisuje posljedice koje ratni zločin ostavlja daleko izvan samog trenutka ubojstva – na obitelj, potomke i cijelu zajednicu.
Na mjestu stradanja danas stoji veliki križ s 41 manjim križem, kao trajni spomen na žrtve Uzdolskog pokolja.
Zašto je važno govoriti o ratnim zločinima?
Sjećanje na žrtve nije poziv na mržnju niti osvetu. Upravo suprotno – utvrđivanje činjenica i odgovornosti jedan je od preduvjeta trajnog mira i pomirenja.
Bez istine o zločinima teško je govoriti o stvarnom suočavanju s prošlošću.
Obitelji žrtava imaju pravo znati što se dogodilo njihovim najbližima. Društvo ima pravo znati tko je odgovoran, a pravosudne institucije imaju obvezu procesuirati počinitelje kada za to postoje dokazi.
Zato obljetnice poput onih u Doljanima, na Stipića livadama, u Grabovici i Uzdolu nisu samo povijesni datumi.
One su podsjetnik da žrtve ne smiju biti zaboravljene.
Istina i pravda kao temelj sjećanja
Posebno snažnu poruku nosi pitanje odgovornosti nalogodavaca i neposrednih počinitelja ratnih zločina.
Za obitelji stradalih protok vremena ne znači da je bol nestala. Naprotiv, svaka nova obljetnica ponovno otvara pitanje na koje mnogi još čekaju odgovor.
Tko je naredio zločine? Tko ih je počinio? Tko je znao što se dogodilo? Zašto svi odgovorni nisu izvedeni pred lice pravde?
To su pitanja koja ne pripadaju samo prošlosti. Ona pripadaju i sadašnjosti.
Jer istinsko pomirenje ne može počivati na zaboravu.
Može počivati samo na istini, priznanju žrtava, odgovornosti i pravdi.
Ne zaboraviti Doljane, Stipića livade, Grabovicu i Uzdol
Tri desetljeća nakon ratnih događaja sjećanje na hrvatske žrtve u Bosni i Hercegovini i dalje je dio kolektivne memorije njihovih obitelji i zajednica.
Doljani, Stipića livade, Grabovica i Uzdol ostaju mjesta na kojima se treba prisjetiti nevinih žrtava, ali i podsjetiti da ratni zločini ne smiju biti predmet selektivnog sjećanja.
Kako poručuje Darko Juka u svom tekstu, na takva mjesta treba dolaziti s poštovanjem prema žrtvama.
Ne zbog mržnje.
Nego zbog istine.
I zbog budućnosti u kojoj se takvi zločini više nikada neće ponoviti.
