Prvoga studenoga Katolička Crkva slavi svetkovinu Svih svetih, dan posvećen svim svetima, poznatima i nepoznatima, dok se 2. studenoga obilježava Dušni dan, kada se vjernici posebno spominju svojih pokojnika i mole za njihove duše. Ova dva dana, duboko povezana kršćanskom vjerom, podsjećaju na prolaznost zemaljskog života, nadu u vječnost i poziv svakom čovjeku na svetost.
Svetkovina Svih svetih – poziv svakom čovjeku na svetost
Prvoga dana studenoga Katolička Crkva slavi svetkovinu Svih svetih. Toga dana vjernici se spominju svih svetaca i svetica koje je Crkva proglasila svetima, ali i onih koji nisu službeno proglašeni svetima, a svojim su životom ostvarili ideal kršćanske svetosti te nakon smrti ušli u Kraljevstvo Božje.
Budući da ne znamo poimence sve one koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila poseban dan u kojem se zajednički slavi i moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Riječ je o beskrajnom mnoštvu običnih ljudi čiji nam životi svjedoče da svetost ne znači nenormalnost ili besprijekornost, nego puninu ljudskosti i življenje vjere u svakodnevnim okolnostima. Na svetost su pozvani svi kršćani, bez obzira na vrijeme u kojem žive, životne okolnosti ili društveni položaj.
O tome je lijepo govorio papa Benedikt XVI.:
„Da bismo mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela, niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s Njegovom pomoći možemo postati svetima.“
Dušni dan – sjećanje na naše pokojne i molitva za njihove duše
Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih obilježava se svake godine 2. studenoga. Toga se dana na poseban način prisjećamo svojih pokojnika, članova obitelji, prijatelja i svih onih koji su obilježili naš život.
Posjeti grobljima i grobovima naših najmilijih, paljenje svijeća, polaganje cvijeća, sudjelovanje na svetoj misi i osobna molitva izrazi su ljubavi, poštovanja i kršćanske vjere.
Vjernici toga dana mole za duše svojih pokojnika, zazivajući Božje milosrđe kako bi ih očistilo od svih slabosti i uvelo u vječno zajedništvo s Bogom, ondje gdje, prema biblijskom obećanju, više nema boli ni suza.
Dušni dan izraz je kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Tu nadu posebno izražavaju riječi iz liturgije:
„Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.“
Za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada uđu u Kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će moliti za nas kako ne bismo promašili svoj konačni životni cilj, nego i sami jednom ušli u Kraljevstvo Božje te bili pribrojeni općinstvu svetih.
Svi sveti i Dušni dan – podsjetnik na vječnost i prolaznost života
Datumska povezanost svetkovine Svih svetih i Dušnog dana posebna je prilika za razmišljanje o životu, smrti i vječnosti.
O toj temi papa Benedikt XVI. jednom je prigodom postavio pitanje koje je i danas aktualno:
„Očekuje li uopće suvremeni čovjek vječni život ili pak vjeruje da to pripada već preživjeloj mitologiji?“
U današnjem vremenu, možda više nego ikada prije, čovjek je zaokupljen zemaljskim brigama, obvezama i svakodnevnim izazovima. Često mu zbog toga nedostaje vremena za razmišljanje o Bogu kao središtu povijesti i vlastitoga života.
Svetkovina Svih svetih i Dušni dan zato nisu samo dani sjećanja na one koji više nisu s nama. Oni su i poziv na promišljanje o vlastitom životu, vjeri, ljubavi prema bližnjima i putu kojim svakodnevno hodimo.
Dok se na svetkovinu Svih svetih radujemo zajedništvu svih koji su postigli vječni život, na Dušni dan u molitvi se spominjemo svojih pokojnika, čuvajući nadu da smrt nema posljednju riječ.
To je središnja poruka ovih dana: život se smrću ne oduzima, nego mijenja, a kršćanska nada usmjerena je prema vječnom zajedništvu s Bogom.
