Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić, bivša dužnosnica SDA, ponovno je u obliku priopćenja za javnost objavila odgovore na pitanja koja joj je postavio novinar Večernjeg lista, Zoran Krešić. Sutkinja Palavrić i Ustavni sud Bosne i Hercegovine postupili su vrlo neprofesionalno, s obzirom na to da je normalna praksa da se odgovori šalju novinaru koji ih je objavio, a ne široj javnosti. Time je Ustavni sud pokazao svoju pristranost i pokazao da ne tretira sve građane Bosne i Hercegovine jednako, a posebno ne sve novinare. U nastavku objavljujemo pitanja kolegice Krešić kao i odgovore sutkinje Palavrić.
Na temelju čega ste si, kao predsjednik Ustavnog suda BiH, dali pravo da javnom izjavom tumačite ustavnu i sudsku praksu i time zauzimate pravni stav u ime cijelog Suda, u vezi s prijedlogom HDZ-a BiH o izmjenama i dopunama Izbornog zakona, koji je u parlamentarnoj proceduri, bez prethodnog mišljenja drugih sudaca?
Istina je da predsjednica Ustavnog suda nema ovlasti davati pravna mišljenja u ime cijelog Suda izvan formalnog postupka donošenja odluka propisanog Pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Međutim, predsjednica ima pravo – i institucionalnu dužnost – komunicirati s javnošću, u okviru svojih ovlasti, kako bi ukazala na već postojeće stavove Suda, isključivo na temelju valjanih i javno dostupnih odluka. U tom smislu, izjave predsjednice ni u jednom trenutku nisu zauzele novi pravni stav niti prejudicirale bilo kakvu buduću odluku. Naprotiv, svrha tih izjava bila je isključivo razjasniti javnosti sadržaj prethodno donesenih odluka, s ciljem očuvanja vladavine prava i pravilnog razumijevanja sudske prakse. Pritom je bilo potrebno ukazati i na često pogrešno tumačenje nadležnosti Ustavnog suda, posebno u odnosu na razliku između postupka prema članku IV/3.f) i članku VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na specifičnosti načina donošenja odluka u okviru različitih postupaka. Takva pojašnjenja bila su potrebna kako bi se spriječila daljnja pravna i institucionalna zbrka.
Kako opravdavate korištenje službenih komunikacijskih kanala Ustavnog suda za reagiranje na pravne ocjene i političko diskreditiranje stavova koji proizlaze iz javno dostupnih odluka i obrazloženja samog Suda?
Službeni komunikacijski kanali Suda namijenjeni su objavljivanju odluka, izjava i informacija koje doprinose transparentnosti i pravilnom razumijevanju sudske prakse. Predmetne izjave nisu sadržavale nikakve političke ocjene niti su imale za cilj diskreditirati bilo čije stavove ili prijedloge za izmjene zakona. Njihova jedina svrha bila je ukazati na postojeće stavove Suda, kako bi se spriječila proizvoljna ili selektivna tumačenja. Sve izjave u izjavi potkrijepljene su citatima iz javno objavljenih odluka Suda i mogu se provjeriti na službenim web stranicama Ustavnog suda, zbog čega se izjava ne može shvatiti na način na koji se podrazumijeva postavljenim pitanjem.
S obzirom na ulogu Ustavnog suda kao neutralnog i neovisnog arbitra, smatrate li prikladnim da predsjednik Suda izjavom stvara dojam da Sud reagira na politička tumačenja, umjesto da to prepusti pravnim analizama i institucionalnim mehanizmima?
Ustavni sud ostaje potpuno neutralan i ne komentira političke stavove. Međutim, kada se javne izjave – uključujući i one političke prirode – izravno i netočno pozivaju na odluke Ustavnog suda, Sud ima odgovornost osigurati točne informacije o sadržaju tih odluka. Takva pojašnjenja ne predstavljaju političku akciju niti se mogu i ne smiju shvaćati kao „komentiranje političkih stavova“, već isključivo kao doprinos ispravnom razumijevanju i zaštiti autoriteta Suda i zaštiti vladavine prava.
Jeste li, na primjer, ikada reagirali na tvrdnje hrvatskog člana Predsjedništva Željka Komšića i drugih političara koji su tvrdili da je Odluka U-23/14, slučaj Ljubić, provedena, s obzirom na Izvješće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2024. godine, u kojem se navodi da Odluka Ljubić nije provedena? Znate li je li Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj: U-23/14 provedena?
U okviru svojih institucionalnih mehanizama, uključujući godišnja i polugodišnja izvješća, Ustavni sud redovito preispituje stanje izvršenja odluka. U Izvješću o izvršenju odluka Ustavnog suda BiH iz 2024. godine jasno je naznačeno da Odluka u predmetu U-23/14 nije provedena. Ta činjenica nije predmet mišljenja ili tumačenja, već službenih zapisa Suda. Prethodno je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odgovarajući na upite novinara, više puta odgovorio na isti način i s istim ciljem doprinosa ispravnom razumijevanju stavova ovog suda, o pitanju provedbe Odluke broj U-23/14 (tzv. slučaj Ljubić). Istovremeno, jasno je naznačeno da je ovaj predmet još uvijek u tijeku. Također je navedeno da se ovom odlukom pokrivaju vrlo složena pitanja. Stoga je Ustavni sud odlučio da će naknadno (uzimajući u obzir činjenicu da Ustavni sud još nije popunjen i nadu da će Ustavni sud biti popunjen svim nedostajućim sucima u razumnom roku) detaljno razmotriti implikacije odluka koje je nametnuo Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (amandmani na Ustav Federacije Bosnu i Hercegovinu i Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosnu i Hercegovinu), kao i implikacije Odluke Ustavnog suda br. U-27/22, u kojoj je odlučivao o ustavnosti spomenutih akata, na status izvršenja odluke u predmetu U-23/14 (presuda Ljubić). Međutim, budući da nadležne entitetske vlasti još nisu popunile nedostajuće suce, Ustavni sud je, sa svojim pravnim stručnjacima, započeo analizu implikacija odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu na izvršenje Odluke Ustavnog suda br. U-23/14, o kojima će zauzeti stav.
Koji su razlozi zašto je Ustavni sud BiH u Odluci U-3/17 utvrdio da nisu povrijeđeni vitalni interesi bošnjačkog naroda, s posebnim zahtjevom za odgovor kako je Ustavni sud BiH, u istoj odluci, obrazložio prigovor bošnjačkih delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH da je Izborni zakon koji su predložili delegati HDZ-a suprotan odlukama Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci?
U Odluci o dopustivosti i meritumu broj U-3/17 od 6. srpnja 2017. (dostupnoj na www.ustavnisud.ba) u stavcima 27 do 55 navedeni su razlozi zbog kojih je Ustavni sud zaključio da su navodi podnositelja Izjave da je Nacrt zakona destruktivan za vitalne interese bošnjačkog naroda neutemeljeni. Odluka također sadrži odgovor na argumente da je nacrt zakona suprotan odlukama Europskog suda za ljudska prava Sejdić-Finci. Umjesto konkretnog navođenja ovih zaključaka, upućujemo vas na ove stavove. Važno je naglasiti da se Sud nije bavio suštinskom i matematičnom ocjenom ustavnosti nacrta zakona prema članku VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, niti je to mogao učiniti, s obzirom na to da je odlučivao u okviru posebne nadležnosti prema članku IV/3.f) Ustava BiH. Tek u slučaju usvajanja zakona, Ustavni sud bi eventualno mogao razmotriti njegovu ustavnost prema zahtjevu prema članku VI/3.a). Ove dvije nadležnosti su različite prirode i ne treba ih izjednačavati. Upravo su te okolnosti bile važne za razjasniti javnosti jer su dovele do netočnih tumačenja odluka Ustavnog suda.
Kako komentirate članak 39. sudske odluke U-3/17, posebno s obzirom na to da ste u toj odluci imali izdvojeno mišljenje, kojim se naglašava da je nacrt zakona koji je trenutno u proceduri pred Parlamentom BiH identičan? U članku stoji: “Nadalje, Nacrt zakona temelji se na istim načelima iz Ustava BiH i Izbornog zakona kao i postojeća rješenja, prema kojima se za člana Predsjedništva BiH bira jedan Bošnjak i jedan Hrvat s teritorija Federacije BiH. Predloženo rješenje na drugačiji način regulira samo postupak njihovog izbora, što bi trebalo osigurati, kako je navedeno u obrazloženju prijedloga, opće načelo demokracije da jedan narod ne bira predstavnike za drugi narod, odnosno da svaki konstitutivni narod bira svoje predstavnike u zakonodavnoj vlasti.”
Tvrdnja da sam dao izdvojeno mišljenje u predmetu U-3/17 je netočna, što je jasno vidljivo iz teksta odluke koja je javno dostupna. U vezi s pitanjem točke 39. odluke U-3/17, važno je naglasiti da se prethodno navedeni dio odluke mora tumačiti u cjelini i u kontekstu konkretnog zahtjeva koji je bio predmet odluke pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Stoga se stavovi iz prethodno navedene točke odluke U-3/17 ne mogu tumačiti izolirano jer predstavljaju obrazloženje ocjene suda, koja je ograničena isključivo na pitanje vitalnog interesa bošnjačkog naroda, kako je navedeno u zahtjevu. Tek ako bi se prijedlog zakona usvojio, njegova ustavnost mogla bi se osporiti pred Sudom u redovnom postupku, a tada bi Ustavni sud primijenio drugačiji pravni okvir i kriterije odlučivanja. U tom kontekstu, stavak u stavku 39 – koji navodi da se prijedlog temelji na istim načelima kao i postojeća zakonska rješenja – ne znači da Sud a priori potvrđuje ili negira njegovu ustavnost ili usklađenost s međunarodnim standardima, uključujući presude Europskog suda za ljudska prava, već samo ukazuje na to da takav prijedlog ne krši vitalne interese bošnjačkog naroda, kako je zaključeno u stavku 41 te odluke.
Oprostite na osobnom pitanju, ali svejedno: kako je moguće da i dalje obnašate dužnost suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da Ustav Bosne i Hercegovine vrlo jasno propisuje da sudac ne može obnašati tu dužnost nakon navršenih 70 godina života? Kršite li Ustav Bosne i Hercegovine?
Pitanje produljenja mandata sudaca Ustavnog suda razmatrano je prilikom izmjene Pravila Ustavnog suda, te je zatraženo mišljenje Venecijanske komisije, Mišljenje br. 1176/2024 od 18. ožujka 2024., koje je javno dostupno (https://www.venice.coe.int/webforms/documents/default.aspx?pdffile=CDL-AD(2024)002-bos). Pravila su usklađena s preporukama iz tog mišljenja, navedenim u točkama 22-27 mišljenja, na koje vas ovim putem upućujemo. U tom kontekstu ističemo stav Venecijanske komisije iz točke 25. „U tom kontekstu, Venecijanska komisija također smatra da Ustav propisuje da suci služe do 70. godine života te očekuje da će Sud nastaviti svoj rad tako što će te suce odmah zamijeniti novim sucima. U situaciji poput trenutne, gdje je ugroženo osnovno funkcioniranje ključnog ustavnog tijela, može se postaviti pitanje koje je od ova dva načela važnije. Previše restriktivno tumačenje odredbe „suci (…) služe do 70. godine života“ dovelo bi do neobičnog zaključka da su tvorci Ustava preferirali potpunu paralizu ključnog ustavnog tijela u odnosu na privremeno produženje mandata legitimno imenovanih sudaca. S obzirom na to da entitetska zakonodavna tijela mogu u bilo kojem trenutku prekinuti ovo produženje izborom novih sudaca, što je njihova ustavna obveza, Venecijanska komisija smatra da doslovno tumačenje ne smije prevladati nad sveobuhvatnim ustavnim načelom funkcionalnog ustavnog suda, čime se štiti temeljno pravo na pristup sudu.“
Odluka o izmjeni Pravila objavljena je u „Službenom glasniku BiH“ broj 41/24, a objavljena je i dostupna je na web stranici Ustavnog suda u odjeljku „Osnovni zakoni“/„Pravila“.
