Referendumsko pitanje iz 1992. godine – “Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” – i danas snažno odjekuje političkim prostorom Bosna i Hercegovina.
Tri desetljeća kasnije, zemlja se ponovno suočava s dubokom političkom krizom, koju mnogi nazivaju najvećom u postdaytonskom razdoblju. Dok se u jednom dijelu zemlje obilježava Dan neovisnosti, u drugom se donose odluke koje dodatno produbljuju institucionalne i političke podjele.
Referendum 1992: Povijesna odluka i početak nove ere
Prije 34 godine, 29. veljače i 1. ožujka 1992., građani BiH izjasnili su se o samostalnosti države. Većinu glasova “za” dali su Hrvati i Bošnjaci, dok je najveći dio srpskog naroda bojkotirao referendum.
Važno je podsjetiti kako je mjesec i pol prije toga, 9. siječnja 1992., Skupština srpskog naroda donijela Deklaraciju o proglašenju Republike Srpskog Naroda Bosne i Hercegovine, čime su političke podjele već bile duboko ukorijenjene.
Rezultat referenduma otvorio je put međunarodnom priznanju BiH, ali i razdoblju nestabilnosti koje je obilježilo devedesete godine.
Nova politička kriza i presuda Dodiku
Danas, dok Federacija BiH obilježava Dan neovisnosti, u Republika Srpska se donose odluke o zabrani djelovanja državnih institucija poput Suda BiH, Tužiteljstva i SIPA-e, nakon što je Milorad Dodik nepravomoćno proglašen krivim pred Sudom BiH.
Ovaj razvoj događaja pokazuje koliko su neriješena pitanja iz prošlosti i dalje snažno prisutna u političkoj svakodnevici te kako BiH teško dolazi do zajedničkog nazivnika oko temeljnih državnih pitanja.
Ključna uloga Hrvata – jučer i danas
Baš kao i 1992. godine, kada su aktivnim sudjelovanjem na referendumu dali presudan doprinos neovisnosti BiH, hrvatski narod i danas zagovara europski i euroatlantski put zemlje.
Hrvati su podržali samostalnu BiH iako unutar referendumskog pitanja nisu uspjeli definirati model koji bi snažnije jamčio njihovu nacionalnu poziciju. Danas, više od tri desetljeća poslije, pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda ostaje jedno od ključnih političkih pitanja.
U praksi se i dalje otvara pitanje legitimnog predstavljanja, osobito u institucijama koje su Ustavom definirane kao tijela za predstavljanje konstitutivnih naroda.
Može li BiH pronaći zajedničku viziju?
Unatoč napretku u europskim integracijama, politički antagonizmi i suprotstavljene koncepcije državnog uređenja i dalje koče stabilan razvoj zemlje.
Dok srpska i bošnjačka politička scena često zastupaju suprotne modele budućnosti, hrvatska politička i znanstvena javnost godinama zagovara rješenja utemeljena na ustavnim postulatima konstitutivnosti i ravnopravnosti svih naroda i građana.
Pitanje koje se nameće 34 godine nakon referenduma glasi: može li se BiH vratiti izvornoj ideji iz 1992. – državi ravnopravnih naroda i građana – ili će političke podjele nastaviti određivati njezin put?
