Uoči obilježavanja još jedne obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, objavljeni transkripti i službeni dokumenti bacaju novo svjetlo na događaje iz kolovoza 1995. godine. Dok je Hrvatska vojska u samo 84 sata oslobađala okupirani teritorij Republike Hrvatske, u vrhu tadašnje Republike Srpske Krajine i u Beogradu odvijali su se panika, međusobna optuživanja i potpuni raspad zapovjednog sustava.
Prema dostupnim povijesnim dokumentima, stenogramima i presretnutim razgovorima, operacija Oluja nije označila samo vojni poraz pobunjenih srpskih snaga, nego i potpuni kolaps političkog i vojnog vodstva koje je izgubilo kontrolu nad događajima na terenu.
Tajni dokumenti otkrivaju što se događalo u Beogradu
Jedan od najvažnijih izvora čine stenografske bilješke sa 40. sjednice Vrhovnog savjeta obrane Savezne Republike Jugoslavije, održane 14. kolovoza 1995. godine u Beogradu pod predsjedanjem Slobodana Miloševića.
Dokumenti, koji su godinama bili klasificirani kao strogo povjerljivi, kasnije su predani Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) te su korišteni kao dokazni materijal u više sudskih postupaka.
Dodatne informacije potječu iz arhivske dokumentacije hrvatskih sigurnosnih službi, presretnutih vojnih komunikacija te istraživanja objavljenih u knjizi “Slobodan Milošević – Anatomija zločina”.
Odluka o evakuaciji donesena prije pada Knina
Jedan od ključnih dokumenata pokazuje da je vodstvo tzv. Republike Srpske Krajine još 4. kolovoza 1995. godine, prvog dana operacije Oluja, donijelo odluku o organiziranoj evakuaciji civilnog stanovništva iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca.
Odluku je potpisao tadašnji predsjednik paradržave Milan Martić, uz suglasnost vojnog vrha.
Povjesničari ističu da je upravo ta odluka dodatno narušila obrambeni sustav jer su mnogi pripadnici krajinskih postrojbi napustili položaje kako bi pratili svoje obitelji koje su odlazile u kolonama prema Bosni i Hercegovini.
Milošević: “Pobjegli su kao zečevi”
Na zatvorenoj sjednici Vrhovnog savjeta obrane održanoj deset dana nakon završetka Oluje, Slobodan Milošević otvoreno je kritizirao vodstvo Republike Srpske Krajine.
Prema stenogramima sastanka, Milošević je ustvrdio da krajinske snage nisu ozbiljno branile Knin te je odgovornost za vojni slom prebacio na tadašnje političko i vojno vodstvo pobunjenih Srba.
U raspravi je izrazio nezadovoljstvo načinom na koji su se postrojbe povukle te je, prema objavljenim zapisnicima, rekao da su “pobjegli kao zečevi”, ističući kako nije bilo organizirane obrane grada.
Presretnuti razgovori potvrđuju paniku
Presretnuti razgovori između zapovjednika na terenu dodatno prikazuju stanje koje je vladalo tijekom operacije.
U jednoj komunikaciji načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić pokušava doznati stanje na bojištu, dok zapovjednici iz Like izvještavaju o masovnom povlačenju civila i raspadu obrambenih linija.
Prema dokumentima, već u jutarnjim satima 5. kolovoza među zapovjednicima se govorilo da je Knin praktično izgubljen, dok su zahtjevi za vojnom pomoći iz Beograda ostali bez konkretnog odgovora.
Mladić i Arkan svjesni poraza
Dokumenti također bilježe telefonske razgovore u kojima se vidi da su pojedini srpski vojni zapovjednici vrlo rano shvatili razmjere poraza.
Navodi se kako je Ratko Mladić priznao da hrvatske snage napreduju velikom brzinom te da među braniteljima više nema volje za organizirani otpor.
Istodobno su pojedini zapovjednici tražili hitnu pomoć elitnih postrojbi iz Srbije, no ona nikada nije stigla.
Hrvatska vojna strategija pokazala se odlučujućom
Vojni analitičari smatraju da objavljeni transkripti potvrđuju kako je uspjeh operacije Oluja bio rezultat dugotrajnih priprema, koordiniranog djelovanja Hrvatske vojske i policije te istodobnih udara na više od trideset pravaca.
U prvim satima operacije neutralizirani su ključni komunikacijski i zapovjedni centri pobunjenih snaga, dok su brzi prodori gardijskih brigada onemogućili organiziranje učinkovitog otpora.
Ulazak hrvatskih snaga u Knin 5. kolovoza predstavljao je završni čin operacije koja je promijenila tijek Domovinskog rata i otvorila put završetku sukoba u Hrvatskoj te kasnijim mirovnim pregovorima za Bosnu i Hercegovinu.
