Monsinjor Francesco Cavina novi je apostolski vizitator za župu Međugorje. Njegovo imenovanje u Hercegovini budi očekivanja da će nastaviti pristup svojih prethodnika, monsinjora Henryka Hosera i Alda Cavallija, koji su među brojnim vjernicima uživali veliko povjerenje. No može li novi papin predstavnik pridonijeti i rješavanju dugogodišnjih otvorenih pitanja koja opterećuju odnose u Hercegovini?
Vijest o imenovanju novog apostolskog vizitatora za Međugorje očekivala se posljednjih tjedana, a sada je dobila i svoj epilog. Monsinjor Francesco Cavina preuzima važnu službu u jednom od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih mjesta u svijetu, ali i u sredini u kojoj njegova uloga nadilazi isključivo organizacijska i pastoralna pitanja vezana uz Međugorje.
O novom apostolskom vizitatoru zasad ne znamo mnogo. Ipak, njegov intervju za talijanski časopis Il Timone budi nadu da će nastaviti pristup svojih prethodnika. Naime, tijekom proteklih godina papa Franjo u Hercegovinu je slao ljude koji su među vjernicima prepoznati po razumijevanju, otvorenosti za razgovor i spremnosti da saslušaju različita mišljenja.
Od pokojnog monsinjora Henryka Hosera do monsinjora Alda Cavallija, apostolski vizitatori ostavili su dojam ljudi koji nisu donosili zaključke unaprijed, nego su nastojali razumjeti složenost međugorskog fenomena i odnosa koji ga prate.
Upravo takav pristup mnogi su vjernici priželjkivali i u odnosima s mjesnim crkvenim autoritetima, osobito kada je riječ o dugogodišnjim otvorenim pitanjima poznatima kao Hercegovački slučaj.
Zašto je uloga apostolskog vizitatora važna za Hercegovinu?
Netko će reći da apostolski vizitator nema izravnu ulogu u rješavanju Hercegovačkog slučaja. Međutim, ako su brojni vjernici iz Mostara, Čapljine, Gruda i drugih hercegovačkih mjesta monsinjora Hosera i Cavallija doživljavali bliskijima od pojedinih domaćih crkvenih autoriteta, onda je jasno da njihova uloga ima i šire društveno i pastoralno značenje.
Hoser i Cavalli među vjernicima su gradili povjerenje upravo pristupom koji se temeljio na slušanju, razumijevanju i dijalogu. Nisu nastupali s unaprijed formiranim stavovima niti su svako otvoreno pitanje promatrali kao nešto što treba odmah osuditi.
Zato se od monsinjora Cavine očekuje da nastavi takvu praksu. Posebno je važno saslušati ljude koji se već dugo osjećaju zanemarenima i koji smatraju da se prema njima ne primjenjuje jednak pristup.
U tom kontekstu otvaraju se i pitanja pastoralne skrbi, odnosa prema vjernicima te administrativnih postupaka koji u svakodnevnom životu mogu stvarati dodatne poteškoće. Vjernici ne očekuju samo razumijevanje njihovih problema nego i konkretne pomake koji bi pridonijeli njihovu rješavanju.
Od Međugorja do otvorenih pitanja u Hercegovini
Bilo bi lijepo kada bismo živjeli u vremenima u kojima bi se iz crkvenih zajednica mogle slati isključivo poruke ljubavi, zajedništva i međusobne brige. Međutim, stvarnost je složenija, a brojna pitanja koja opterećuju Hercegovinu zahtijevaju ozbiljan pristup i spremnost na dijalog.
Zbog toga se od novog apostolskog vizitatora očekuje da svoju službu ne promatra samo kroz svakodnevno funkcioniranje župe Međugorje, nego da prepozna i širi kontekst u kojem djeluje.
Naravno, apostolski vizitator nema ovlasti samostalno riješiti sva otvorena pitanja niti može zamijeniti nadležne crkvene institucije. Ipak, njegov autoritet, pristup i spremnost na razgovor mogu biti važan poticaj za smirivanje napetosti i stvaranje prostora za konkretna rješenja.
U osobnom susretu s pokojnim monsinjorom Hoserom uvjerio sam se kako je postojala spremnost za razgovor o problemima i brigama vjernika. Međutim, danas se očekuje i nešto više – praktični pomaci koji bi omogućili da Hercegovina konačno izađe iz opterećene prošlosti i okrene se budućnosti.
Može li Cavina nastaviti put Hosera i Cavallija?
Hercegovačka otvorena pitanja složena su i višeslojna. Ona ne traže jednostrana rješenja, nego ljude spremne razumjeti različite strane, saslušati argumente i tražiti put prema pomirenju.
Zato bi monsinjor Francesco Cavina, ako želi nastaviti put svojih prethodnika, trebao pokazati da razumije ne samo Međugorje kao svjetsko molitveno i hodočasničko središte nego i ljude koji u Hercegovini očekuju više razumijevanja, pastoralne blizine i osjećaja pripadnosti Crkvi.
Hoser i Cavalli pokazali su koliko je važno dopustiti ljudima da osjete kako ih netko sluša i razumije. Sada se očekuje da njihovim putem krene i novi apostolski vizitator, ali i da se takav pristup pretoči u konkretne korake.
Monsinjoru Francescu Cavini želimo dobrodošlicu u Hercegovinu, uz nadu da će uspješno nastaviti misiju u Međugorju kao mjestu molitve i okupljanja vjernika iz cijeloga svijeta.
Ali i više od toga: da svojim autoritetom, razumijevanjem i spremnošću na dijalog pridonese rješavanju otvorenih pitanja te izgradnji Hercegovine u kojoj vjernik vjerniku zbog tereta prošlosti neće biti vuk.
To bi bilo nasljeđe koje bi nadilazilo granice jedne župe i moglo ostaviti trajan trag u životu Crkve i vjernika u Hercegovini.
