Osmosatni radni dan, koji je Njemačka uvela u studenome 1918. godine, nakon 108 godina našao se pred mogućim promjenama. Njemačka vlada razmatra reformu zakona o radnom vremenu kojom bi se umjesto dosadašnjeg dnevnog ograničenja uvelo fleksibilnije tjedno ograničenje radnih sati.
Iako je kancelar Friedrich Merz reformu proglasio zakašnjelom i poručio da je već trebala biti provedena, nacrt zakona još nije stigao pred vladu. Koalicija kršćanskih demokrata i socijaldemokrata i dalje se ne može dogovoriti o tome kako bi trebalo izgledati novo radno vrijeme i koliko bi zaposlenici najdulje smjeli raditi tijekom jednog dana.
Merz je raspravu otvorio 13. listopada na Danu poslodavaca u Berlinu, istaknuvši primjere tvrtki u kojima zaposlenici rade 12 sati tri dana tjedno, a ostatak tjedna imaju slobodno.
Prema njegovu mišljenju, radni dan dulji od osam sati ne mora značiti iskorištavanje zaposlenika, nego može omogućiti tvrtkama i radnicima fleksibilniju organizaciju radnog vremena.
Zašto Njemačka želi promijeniti osmosatni radni dan?
Ključ spora nalazi se u koalicijskom sporazumu, kojim su se vladajuće stranke obvezale omogućiti primjenu tjednih umjesto dnevnih ograničenja radnog vremena.
Prema sadašnjem njemačkom zakonu, radno vrijeme u pravilu ne smije prelaziti osam sati dnevno. Iznimno se može produljiti na deset sati, ali pod uvjetom da se u razdoblju od šest mjeseci, odnosno 24 tjedna, održi prosjek od osam sati dnevno.
Budući da zakon računa šest radnih dana, od ponedjeljka do subote, maksimalno redovito radno opterećenje iznosi 48 sati tjedno. Između dva radna dana zaposlenicima mora biti osigurano najmanje 11 sati odmora.
Nacrt reforme koji je Ministarstvo rada pripremilo u lipnju zadržava osmosatni radni dan kao osnovno pravilo, ali predviđa mogućnost drukčijeg rasporeda radnog vremena ako se socijalni partneri o tome dogovore kolektivnim ugovorom i ako se posebnim pravilima zaštiti zdravlje zaposlenika.
Tjedni prosjek od 48 sati morao bi se poštovati tijekom razdoblja od 12 mjeseci.
Radni dan mogao bi trajati i do 13 sati
Jedna od najčešće spominjanih brojki u raspravi o reformi jest 13 sati rada dnevno. Međutim, riječ je o teoretskoj gornjoj granici koja proizlazi iz obveznog odmora od 11 sati unutar 24-satnog razdoblja.
Naime, kada se od 24 sata oduzme obveznih 11 sati odmora, ostaje najviše 13 sati za rad i druge aktivnosti. Od toga se dodatno moraju uzeti u obzir zakonom propisane stanke, uključujući najmanje 45 minuta pauze za rad dulji od devet sati.
Nacrt reforme predviđa i obvezno elektroničko evidentiranje radnog vremena. Tvrtke s manje od 250 zaposlenih imale bi dvije godine za prilagodbu, poslodavci s manje od 50 zaposlenih pet godina, dok bi oni s najviše deset zaposlenih bili trajno izuzeti od elektroničkog oblika evidencije.
Poslodavci nezadovoljni ograničenjima iz nacrta
Njemački poslodavci pozdravili su mogućnost fleksibilnijeg raspoređivanja radnog vremena, ali smatraju da je predložena reforma previše ograničavajuća.
Predsjednik Saveza njemačkih poslodavaca (BDA) Rainer Dulger ocijenio je kako je nacrt obilježen nepovjerenjem prema poslodavcima i zaposlenicima.
Oliver Zander, direktor udruženja metalne industrije Gesamtmetall, smatra da se ne radi o pravoj reformi, nego o skupu maksimalističkih zahtjeva.
Glavni prigovor poslodavaca odnosi se na uvjet prema kojem bi dulje dnevno radno vrijeme bilo moguće samo ako je uređeno kolektivnim ugovorom. Budući da kolektivni ugovori u Njemačkoj obuhvaćaju približno polovicu zaposlenih, druga polovica radnika ne bi mogla koristiti predviđenu fleksibilnost.
Sindikati upozoravaju na opasnosti duljeg radnog vremena
S druge strane, njemački sindikati protive se promjenama i upozoravaju na moguće posljedice produljenja radnog dana.
Predsjednica Saveza njemačkih sindikata (DGB) Yasmin Fahimi smatra da poslodavcima nije primarni cilj bolje usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, nego veća kontrola nad radnim vremenom zaposlenika.
Prema istraživanju DGB-a, 98 posto zaposlenika prihvaća određene promjene u organizaciji radnog vremena, ali ne želi raditi nakon 19 sati.
Silke Zimmer iz uprave sindikata Verdi smatra da je postojeći zakon jedan od najvažnijih propisa za zaštitu zaposlenika te upozorava da ga ne bi trebalo mijenjati na štetu radnika.
Protivnici duljeg radnog dana pozivaju se i na istraživanja koja upozoravaju na povećane sigurnosne i zdravstvene rizike. Prema pojedinim analizama, rizik od nesreće na radnom mjestu ili na putu kući nakon 12 sati rada dvostruko je veći nego nakon osam sati.
U istraživanju Instituta WSI gotovo tri četvrtine ispitanika izrazilo je strah od negativnih posljedica rada duljeg od deset sati. Liječničko udruženje Marburger Bund također upozorava na moguće rizike za sigurnost pacijenata.
Zaklada Hans Böckler upozorila je i na šire društvene posljedice. Prema njezinim analizama, osobe koje rade dulje od osam i pol sati dnevno znatno rjeđe sudjeluju u političkom, volonterskom i društvenom životu.
Novi ministar rada odlučivat će o sudbini reforme
Nakon odlaska Bärbel Bas s dužnosti ministrice rada, daljnja sudbina reforme nalazi se u rukama njezina nasljednika Alexandera Schweitzera.
Novi ministar još se nije jasno očitovao o ključnom pitanju – hoće li zadržati ograničenje prema kojem bi dulji radni dan bio moguć samo na temelju kolektivnog ugovora.
Schweitzer je ranije upozorio da je Njemačka samo tijekom 2023. godine imala 1,3 milijarde prekovremenih radnih sati. Istaknuo je kako su potrebni fleksibilni modeli radnog vremena koji odgovaraju stvarnim životnim potrebama zaposlenika.
Potpredsjednik stranke Ljevica Luigi Pantisano već ga je pozvao da obrani postojeće dnevno ograničenje radnog vremena.
S druge strane, parlamentarni tajnik SPD-a Dirk Wiese pokušao je smiriti raspravu. Prema njegovim riječima, koalicijski sporazum ne predviđa jednostavno ukidanje zakonske zaštite osmosatnog radnog dana, nego uvođenje tjednog ograničenja uz obvezno digitalno evidentiranje radnog vremena kako bi se spriječio neplaćeni prekovremeni rad.
Osmosatni radni dan zasad ostaje na snazi
Dogovor unutar njemačke vladajuće koalicije još nije postignut. Početkom srpnja koalicijski odbor usvojio je paket od 34 mjere, ali reforma radnog vremena nije uvrštena među njih.
Kršćanski demokrati i socijaldemokrati i dalje imaju različita stajališta o tjednom ograničenju radnih sati i obveznom evidentiranju radnog vremena.
Budući da je prioritet novog ministra rada mirovinska reforma, ne očekuje se da će se pitanje radnog vremena uskoro naći među glavnim političkim temama.
Do eventualnog usvajanja novih propisa vrijedi postojeći zakon. Poslodavci se ne mogu pozivati na koalicijski sporazum ili nacrt ministarstva kako bi zaobišli trenutačna ograničenja.
Osmosatni radni dan, uveden prije više od jednog stoljeća, tako zasad ostaje na snazi. Ne zato što je rasprava o njegovoj budućnosti završena, nego zato što se njemačka vlada još nije uspjela dogovoriti o tome kako bi ga trebala promijeniti.
