Pripreme za početak primjene izmjena Zakona o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji, na temelju kojih bi od siječnja iduće godine trebala početi isplata braniteljskog dodatka, otvorile su pitanje zakonskog definiranja početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i organiziranog otpora. Posebno je sporno što se u novim odredbama, prema usporedbi s ranijim zakonskim rješenjima, izostavlja razdoblje od 18. rujna 1991. godine, kada su započele pripreme za obranu stanovništva i njegovih domova.
Prema novim izmjenama, pravo na braniteljski dodatak mogao bi ostvariti razvojačeni branitelj, pripadnik Oružanih snaga, koji je sudjelovao u obrani Bosne i Hercegovine od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. godine najmanje jednu godinu. Pravo bi imali i članovi obitelji poginulih ili umrlih branitelja, neovisno o razdoblju njihova sudjelovanja u Oružanim snagama, pod uvjetom da su korisnici prava u skladu s odredbama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.
Na prvi pogled takvo zakonsko rješenje ne djeluje sporno. Međutim, usporedba s ranijim zakonskim odredbama pokazuje da je iz uvjeta za ostvarivanje prava izostavljeno razdoblje organiziranja otpora, koje je počelo 18. rujna 1991. godine. Riječ je o vremenu u kojem su se, uslijed raspada i slabljenja središnjih institucija tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, pojedinci počeli organizirati radi zaštite svojih obitelji, susjeda i lokalnih zajednica od prijetnji i djelovanja Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih rezervističkih postrojbi.
Upravo se postavlja pitanje hoće li ljudi koji su među prvima organizirali obranu svojih domova i zajednica biti obuhvaćeni novim zakonskim rješenjima ili će zbog pomicanja zakonskog početka razdoblja sudjelovanja u obrani ostati izvan pojedinih prava. O problemu je pisao i Večernji list BiH.
Ravno i 18. rujna 1991.: Zašto je važno pitanje početka agresije?
Dodatnu raspravu otvara činjenica da nove zakonske odredbe početak razdoblja sudjelovanja u obrani vežu uz 8. travnja 1992. godine, dok se ranijim zakonskim rješenjem kao početni datum navodio 18. rujna 1991. godine, odnosno početak agresije na općinu Ravno.
Otvorena oružana agresija na Ravno počela je početkom listopada 1991. godine, a početkom studenoga iste godine u zaseoku Kijev Dol počinjen je zločin nad hrvatskim civilima starije životne dobi. Pripadnici JNA i srpsko-crnogorskih rezervističkih snaga ubili su osam osoba u dobi od 60 do 85 godina, među kojima je bilo sedam žena.
Napad na Ravno i stradanje civila predstavljaju važan dio povijesnog konteksta početka rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, događaji u toj općini nisu bili izolirani. Od rujna 1991. do početka travnja 1992. godine zabilježeni su brojni slučajevi djelovanja JNA i rezervističkih snaga koji su ugrožavali stanovništvo, njegove živote i imovinu.
U takvim okolnostima, posebno u hrvatskim sredinama, ali i u dijelu bošnjačkih zajednica, započele su aktivnosti usmjerene na organiziranje obrane lokalnog stanovništva i njegovih domova. Upravo je zbog toga pitanje datuma početka obrane važno ne samo s povijesnog nego i s pravnog i statusnog aspekta.
Što je predviđao raniji Zakon o pravima branitelja?
Raniji Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji kao branitelje je prepoznavao pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO-a), Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i policije nadležnog tijela unutarnjih poslova, koji su sudjelovali u obrani suvereniteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996. godine.
Time je zakonski bio obuhvaćen i raniji početak organiziranja obrane, koji prethodi datumu 8. travnja 1992. godine navedenom u novim izmjenama.
Posebno je definiran i status organizatora otpora. Prema ranijem zakonskom rješenju, organizatorom otpora smatrala se osoba koja je najmanje 100 dana, u razdoblju od 18. rujna 1991. do 9. travnja 1992. godine, organizirala i rukovodila pripremama za obranu i obranom Bosne i Hercegovine. Uz to, osoba je morala biti pripadnik Oružanih snaga ili državnih tijela i institucija povezanih s obranom BiH najmanje dvije godine, a njezin status moralo je potvrditi Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata.
Tko se prema zakonu smatra veteranom?
Ranije zakonske odredbe definirale su i pojam veterana. Taj status odnosio se na osobe koje su stupile u postrojbe u razdoblju od 18. rujna 1991. do 31. prosinca 1992. godine te ostale u njima neprekidno do 23. prosinca 1995. godine, kao i na osobe koje su ranije razvojačene, u skladu sa zakonskim uvjetima.
Upravo usporedba definicija branitelja, organizatora otpora i veterana s novim uvjetima za ostvarivanje braniteljskog dodatka otvara pitanje položaja onih koji su sudjelovali u obrani prije 8. travnja 1992. godine.
Ako je raniji zakon prepoznavao i vrednovao doprinos ljudi koji su obranu organizirali od rujna 1991. godine, postavlja se pitanje zašto se to razdoblje ne spominje i u uvjetima za ostvarivanje novog braniteljskog prava.
Zato bi prije početka primjene izmjena trebalo jasno utvrditi hoće li organizatori otpora i prvi branitelji biti obuhvaćeni pravom na braniteljski dodatak te kako će se njihov status vrednovati u odnosu na zakonski datum 8. travnja 1992. godine.
Riječ je o pitanju koje nadilazi samu isplatu dodatka jer se odnosi na zakonsko priznanje i vrednovanje početka obrane Bosne i Hercegovine.
