Četrnaest godina nakon što je predmet preuzet iz zeničkog tužiteljstva, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu za ratne zločine nad civilima počinjene 1993. godine u zgradi Glazbene škole u Zenici.
Prema navodima optužnice, Nesib Talić, Jusuf Karalić, Našid Delalić i Sabahudin Sarajlić, kao pripadnici vojne sigurnosti i vojne policije 7. muslimanske brigade Armije BiH, terete se za nanošenje teških tjelesnih i psihičkih ozljeda nezakonito zatočenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti. Posljedice zlostavljanja bile su kobne za dvojicu civila čija su tijela kasnije pronađena i ekshumirana na području Zenice.
Otkupnina za slobodu: “Tražili su 50.000 maraka”
Jedan od zatočenika svjedočio je kako je za njegovu razmjenu tražena otkupnina od čak 50.000 maraka. Nakon kontakta s ocem, koji je mogao osigurati 10.000 maraka, dogovoren je iznos od 7.000 maraka za njegov izlazak iz zatočeništva.
Ovo svjedočenje dodatno rasvjetljava razmjere sustavnog zlostavljanja i nezakonitog pritvaranja u objektu koji se nalazio u samom administrativnom središtu Zenice – okružen sudom, tužiteljstvom i policijom.
“Glazbenici” i “pjevanje” pod udarcima
Pokojni zenički novinar Esad Hećimović u svojim istraživanjima naveo je kako je Glazbena škola služila kao neslužbeni zatvor 7. muslimanske brigade. Zatočenici su u podrumu držani od siječnja do rujna 1993. godine.
Prema njegovim zapisima, vojnici su sebe nazivali “glazbenicima”, a jauke zatvorenika pod udarcima drški lopata – “pjevanjem”. U podrumima škole bilo je zatočeno oko stotinu ratnih zarobljenika i civila.
Presuda Haškog suda i uloga zapovjednika
Za zločine povezane s Glazbenom školom već je ranije osuđen zapovjednik 3. korpusa Armije RBiH Enver Hadžihasanović pred International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Osuđen je na tri i pol godine zatvora.
U presudi iz 2006. godine navodi se kako je Sudsko vijeće zaključilo da su zatočenici bili žrtve okrutnog postupanja, uključujući fizičko i psihičko zlostavljanje, te da je zapovjednik imao saznanja o nasilju koje su činili njegovi podređeni.
Svjedočenja i kontroverze
Na suđenju je svjedočio i Ramiz Džaferović, tadašnji predsjednik općinske vlade Zenice, koji je optužbe o zlostavljanju opisao kao “strašnu propagandu”. Tvrdio je da je Glazbena škola bila dostupna za posjete, iako su dokumenti pokazivali da Međunarodni Crveni križ nije imao pristup objektu.
Agencija SENSE News Agency u svojim je izvješćima navela detalje s rasprava, uključujući dokumente koji potvrđuju da međunarodni promatrači nisu mogli pristupiti zatočenicima.
Od lokalne istrage do državne optužnice
Zeničko tužiteljstvo još je 2001. godine formalno istraživalo ratne zločine u Glazbenoj školi, ali tada među osumnjičenima nije bilo imena s aktualne optužnice. Tek deset godina kasnije predmet je proslijeđen državnoj razini.
Početkom 2017. aktivisti su pokušali obilježiti zgradu Glazbene škole kao mjesto ratnog stradanja, no spomen-ploča je uklonjena već sljedećeg dana.
Što slijedi?
Podizanje optužnice nakon 14 godina ponovno otvara pitanje procesuiranja ratnih zločina u Zenici i odgovornosti nadležnih institucija. Suđenje će pokazati hoće li svjedočenja o mučenju, otkupninama i smrti civila konačno dobiti pravosudni epilog.
Slučaj Glazbene škole ostaje jedna od najmračnijih ratnih epizoda u Zenici – i test pravde koja dolazi desetljećima kasnije.
