U bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu 25. listopada slavljena je euharistija u povodu spomendana smrti (pret)posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić Kosača, koja je u toj bazilici pokopana 1478. kao franjevačka trećoredica.
Euharistiju je slavio rektor međunarodnog Zavoda Antonianum fra Miljenko Šteko u koncelebraciji rektora Papinskog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu preč. Marka Đurina i vicerektora vlč. Marka Škrabe te još osmorice hrvatskih svećenika.
.jpg)
U prigodnoj propovijedi povodom 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine Kotromanić (Vukčić Kosača) (1424. – 2024.) fra Miljenko je progovorio o poznatim povijesnim podatcima o njoj te potom posvijestio nazočnima o imenu crkve Svete Marije na brdu Kapitol u Vječnome Gradu. „Vjerujem da je svatko od nas, dok se uspinjao uz ove skaline, bio svjestan da je to isto kamenje, da su ti pragovi isti oni kojima su prošle tisuće i milijuni drugih prije nas. Danas se sjećamo da je prije pet i pol stoljeća istim tim skalama dolazila i prolazila naša kraljica Katarina. U tišini ranoga jutra ili kasna predvečerja, pod sjenom svojih Golgota i životnoga raspeća, ona se uspinjala ovdje kao udovica i ožalošćena majka, svijetli simbol vjernosti, franjevačke poniznosti i predanosti Bogu. U toj tihoj patnji, ne nalazimo samo žalost zbog izgubljenog supruga i otete djece, već i duboki otisak ljubavi koja, iako rastrgana, ne prestaje tinjati. Ona je bivala kao ptica s prekinutim krilom, koja ne može letjeti visoko, ali svoje gnijezdo u srcu nosi, ovdje, na sveto mjestu tuge i molitve“, kazao je te podsjetio kako u sjećanje na kraljicu Katarinu i njenu žrtvu, žene u Bobovačkom kraju i danas nose posebnu crnu maramu, ne kao simbol poraza, već kao sveto odijelo koje svjedoči o, nazovimo ga, nepisanom zavjetu žalosti koji nije prestao ni nakon svih ovih stoljeća.
„Nema u tih jednostavnih žena velikih gesta, nema velikih riječi, ali sve opet nosi izraz duboke i nepokolebljive vjere, čija je snaga u tihom trajanju koje nas podsjeća da vjernost nije prolazna, i da ljubav, ona prava, ne umire“, kazao je ističući kako joj duša nije mirna jer „ona nije na mjestu gdje bi željela biti, i s onima kojima bi željela biti“.
.jpg)
„Neka blažena Katarina bude naša tiha učiteljica, svojim zagovorom naš tihi suputnik kroz život, koji nas podsjeća da je svaki trenutak dragocjen, baš zato što je prolazan, a nosi i vječne odrednice“, kazao je propovjednik na kraju.
Na misi je bila i otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj stolici Tea Zupičić. Priključila se i skupina hrvatskih hodočasnika iz Beča, među kojima i neki podrijetlom s bobovačkog područja gdje je kraljica Katarina stolovala do osmanske provale i okupacije Bosne u svibnju 1463.
Molitveno okupljanje i odavanje počasti s cvijećem i upaljenim lampionima ispod kraljičine nadgrobne ploče na istaknutom mjestu kod glavnog oltara popratili su i reporteri mjesečnika Bobovac iz Vareša, koji izlazi u okrilju HKD Napredak.
Dodajmo na kraju da je baziliku i kraljičino počivalište privatno pohodila i hrvatska zastupnica u Europskome parlamentu Željana Zovko.
