U najnovijoj epizodi podcasta Ive Kraljević gostovao je hrvatski redatelj Jakov Sedlar, koji je otvoreno govorio o svom profesionalnom putu, kontroverzama koje prate njegove filmove te, kako tvrdi, dubokim problemima hrvatske filmske politike i financiranja. Razgovor je obuhvatio teme hrvatske povijesti, vjere, kulture, ali i snažnu kritiku stanja domaće kinematografije.
Javni napadi i pritisci zbog filmova domoljubne tematike
Velik dio razgovora Sedlar je posvetio filmu „Četverored“, koji opisuje kao jedan od najtežih projekata u svojoj karijeri. Prisjetio se kako je u početku, zajedno s Franjom Tuđmanom i Ivanom Aralicom, razmatrao snimanje filma o Vukovaru, no nakon objave romana Četverored odlučio se baviti temom Bleiburga.
Prema Sedlarovim riječima, tada je prevladalo uvjerenje da se film mora snimiti odmah ili se više nikada neće snimiti. Naglasio je da je realizacija bila praćena snažnim javnim napadima, političkim pritiscima i osobnim incidentima, ali unatoč svemu ne žali zbog tog filma, koji smatra jednim od svojih najvažnijih ostvarenja.
Sedlar je istaknuo da je Četverored jedini njegov film financiran državnim novcem, i to zahvaljujući tadašnjoj političkoj potpori. Posebno je kritizirao činjenicu da je film na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) prikazan samo jednom, unatoč vrlo visokoj gledanosti. Smatra da se njegovo ponovno emitiranje sustavno izbjegava zbog osjetljive povijesne teme.
Sedlar za Narod.hr: Sjajna atmosfera na premijeri pokazala je da publika želi više istinitih hrvatskih priča
Festivalska diskriminacija i optužbe za vjersku propagandu
U nastavku razgovora osvrnuo se na film „Gospa“ i svoje iskustvo s Međugorjem, koje opisuje kao presudno za vlastiti duhovni razvoj. Prisjetio se dolazaka početkom 1980-ih, u vrijeme kada su ukazanja izazivala snažne reakcije tadašnjeg komunističkog režima.
Govorio je o fra Jozi Zovki, atmosferi straha i represije, ali i o vlastitom osjećaju da je upravo u Međugorju prvi put snažno doživio vjeru. U tom kontekstu spomenuo je i film „U sredini mojih dana“, navodeći da su neki glumci odbili sudjelovati, a film nije prikazan na Pulskom filmskom festivalu jer je proglašen vjerskom propagandom.
Oštre kritike HAVC-a i sustava financiranja filmova
Završni dio podcasta obilježile su oštro izrečene kritike Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Sedlar tvrdi da se javni novac troši netransparentno, često na projekte koji nemaju publiku, dok se zanemaruju filmovi s domaćom tematikom i interesima hrvatskih gledatelja.
Govorio je o zatvorenim krugovima odlučivanja, ponavljanju istih autora i tema te o mladim filmašima koji, prema njegovu mišljenju, nemaju realne šanse doći do financiranja. Naglasio je da sam djeluje izvan tog sustava, oslanjajući se na privatnu pomoć, ali izražava zabrinutost za nove generacije autora koje sustav, kako kaže, ne prepoznaje niti potiče.
Poruka o hrvatskoj kulturi i nacionalnim temama
Cijeli razgovor obilježen je Sedlarovim osobnim pogledom na hrvatsku kulturu, povijest i film. Redatelj je poručio da se, prema njegovu mišljenju, ključni nacionalni sadržaji sustavno potiskuju, dok se javni novac troši bez jasnih kriterija i odgovornosti.




