Summit Europske unije, održan prošlog tjedna u Bruxellesu, bio je jedan od najtežih u karijeri Andreja Plenkovića. Iako je hrvatski premijer silno želio da Hrvatska bude uključena u “koaliciju voljnih” za Ukrajinu, to se tada nije dogodilo. Nije ni pozvana, jer su europski čelnici zaključili da to neće proći kod predsjednika Zorana Milanovića. I bili su u pravu jer je šef hrvatske države kategorički više puta poručio da, dok je on predsjednik, nijedan hrvatski vojnik neće biti upućen u Ukrajinu.
Plenković je ipak uspio da ga Emmanuel Macron 27. ožujka pozove u Pariz i sada, htio to ili ne, mora provoditi želju svoga ljutog političkog protivnika s kojim milom ili silom mora i razgovarati. Ali s drugih pozicija nego prije nekoliko mjeseci, kada je Milanovića proglašavao Putinovom pudlicom, ruskim čovjekom u Hrvatskoj. Pitali smo doajena HDZ-a što se sve promijenilo u kratkom vremenu i je li Plenković u inferiornom položaju u odnosu na Milanovića.
“Ne bih rekao da je u inferiornom položaju, ali je politički oslabljen. Njegova inicijativa da po svaku cijenu pomogne Ukrajini, koja je u osnovi poštena i ispravna, sada ne prolazi u Hrvatskoj. Građani su na predsjedničkim izborima jasno poručili da podržavaju smjer koji je trasirao Milanović, ali Plenković je uporan, ne da se”, smatra dugogodišnji visokopozicionirani član HDZ-a. Pitamo ga kako to da su Hrvati, koji su doživjeli agresiju Srbije i Crne Gore, sada naoko ravnodušni prema ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Grozne pogreške
“To je potpuno pogrešno postavljeno pitanje jer Hrvati nisu ravnodušni prema svemu što se događa u Ukrajini. Samo je jedno drukčije, i to stalno ponavljam. Hrvatska je sama, bez veće pomoći sa strane, pobijedila agresora, a Ukrajina to nije uspjela iako je dobila milijarde za obranu. Krivo je počela, pa je i završetak takav. Da nije bilo Amerike, teško da bi scenarij u Ukrajini bio ovakav, a sada je Amerika okrenula leđa Ukrajincima. I snađite se u svemu.” Znači li to da je Zoran Milanović bio u pravu kada je procjenjivao događaje u Ukrajini i tvrdio da je Rusija nepobjediva?
“Donekle je bio u pravu i tu cijenu sada Plenković plaća. Moram reći da imam dojam da je Milanović postupio džentlmenski pa sada ne nabija na nos Plenkoviću da je bio u pravu. A mi u HDZ-u napravili smo groznu pogrešku kada smo Dragana Primorca nagovorili da ponavlja Plenkovićeve teze. Tu smo potpuno izgorjeli jer su nas građani kaznili zbog glupe kampanje. A sada osjećamo posljedice i osjet ćemo ih još dugo.”
Naš sugovornik smatra da unatoč Plenkovićevim nastojanjima više uopće nije aktualno pitanje hoće li hrvatski vojnici biti uključeni u “koaliciju voljnih”, jer to je konačan stav, neće. Sada se postavlja pitanje hoćemo li i dalje slijepo slijediti Europsku uniju koja luta i svako malo udari u zid. “Nema sumnje da je Plenković gotovo cijeli svoj imidž izgradio na europskoj agendi. To su građani dobro primili pa je svaka kritička primjedba Zorana Milanovića na račun briselske administracije bila dočekana na nož. Moramo biti realni i reći da se ni Milanović ni Plenković nisu ponašali državnički i da te posljedice sada osjeća cijela zemlja. Što će biti dalje, ne znam, ali ne vjerujem da će biti posebnog zatopljavanja odnosa koji je još problematičniji u odnosu na svjetsku i europsku politiku.” Na kojim bi manevarskim potezima Plenković mogao trijumfirati u zemlji, pitamo našeg sugovornika, a on priznaje da ih je sve manje.
Nismo primjer
“Iz više razloga, jer sadašnji kurs hrvatske vlade vodi prema konfliktu u odnosu na Ameriku. Milanović je i u vezi s tim bio lukaviji, nije se izjašnjavao, a slao je i poruke da budemo ‘pod stolom’ dok se veliki dogovaraju. Plenković je samo u jednoj poruci neizravno kritizirao Trumpove poteze, i s tom se kritikom slažem, ali je, nažalost, nerealna. U politici je kao u životu, vlada zakon jačeg i često to s pravdom nema veze.”
Andrej Plenković već dugo nije zvijezda u Bruxellesu. Previše je afera u zemlji da ne bi imale odjeka i među europskim političarima. Premijer je predlagao da Europska unija imenuje svog izaslanika za Ukrajinu i to je na kraju propalo. Sada se poklušava ugurati u “koaliciju voljnih”, a kao neku vrstu kompenzacije, predlaže oštriji stav Bruxellesa prema Srbiji i Republici Srpskoj, ali je činjenica da Hrvatska više nema utjecaja na stav Europe prema Vučiću i Dodiku.
“I SDP se preko svog Tonina Picule trudi prikazati kao oštar bedem protiv Vučićeve politike, ali i to je sve uzalud kada moćni, prije svega Njemačka i Francuska, oklijevaju. Britanija više nije u EU-u i njezin glas u odnosu na događaje na Balkanu više se ne uzima u obzir, barem ne dovoljno ozbiljno. I tu je naša politika u teškom položaju, ali je još bolnija činjenica da nas više nitko u Europi ne doživljava kao pozitivan primjer zemljama u europskoj čekaonici. A ni zemlje Balkana nas ne cijene dovoljno.”
Pitamo sugovornika s dugogodišnjim političkim iskustvom je li bio dobar potez u ovom trenutku sklapati nekakve “saveze” s Kosovom i Albanijom. “To je zanimljiva inicijativa i ne smatram da je u načelu loša. Ali me jako zanima jesu li se Plenković i Milanović o tome dogovorili. Ako jesu, onda je u redu, ako nisu, onda je to potencijalno novi problem. Da se mene pita, imao bi vrlo jasan o događajima u Srbiji, a još više o onima u BiH. Sve ono što se sada događa u Republici Srpskoj izravna je prijetnja i našoj sigurnosti, već zbog blizine granice. Zato i od Milanovića očekujem da bude jasniji, a Plenković mora građanima detaljnije objasniti hrvatski stav.”
Opasna vremena
“Zanima me kako će proći rasprava o uvođenju obaveznog vojnog roka. Milanović je ranije govorio da nema ništa protiv toga da se uvede vojni rok, ali da se o svemu mora ozbiljno razgovarati. Sada se čini da i dalje nije u dobrim odnosima s ministrom obrane Ivanom Anušićem, a s kim će razgovarati nego s njim. Mislim da je vrijeme da se prekinu svađe i na nižim razinama i da svi shvate ozbiljnost situacije.”
Koliko lokalni izbori sprečavaju da se stanje u političkom životu Hrvatske normalizira, pitamo našeg sugovornika. “I to je jedan od faktora, a otežavajuća okolnost sigurno je i pad rejtinga HDZ-a. Sada su se pojavili i Plenkovićevi zdravstveni problemi, koji, nasreću, nisu ozbiljni, barem u ovom trenutku. Zapravo je nevjerojatno da ljudsko tijelo izdrži napor kakvom je on bio izložen u protekla dva mandata i sada u trećem. Posao predsjednika Vlade izrazito je stresan, nikad nema odmora, ne može proći bez uzrujavanja. I činjenica je da se ljudi umore od svakog političara.” Bi li bilo bolje da je otišao u Bruxelles nakon drugog mandata?
“To morate pitati njega. Njemu bi sigurno bilo lakše da je otišao i na položaj europskog povjerenika, koliko god bi to neki shvatili kao degradaciju. Imao bi mirniji život, bolju zaradu, manje živciranja i briga. No nije se na to odlučio i sada je tu gdje je. Sigurno shvaća sve poruke koje su mu hrvatski građani poslali na predsjedničkim izborima i sigurno nestrpljivo očekuje lokalne.” I ono najvažnije pitanje, koje se uvijek ponavlja kada se čini da stranka posustaje: je li došlo vrijeme da HDZ razmisli o promjeni vodstva? “U vezi s tim treba biti realan, prije svega uvažavati činjenicu da je Plenković tri puta pobijedio na izborima. Nije to lako, vjerujte. Preko njega su prošle sve moguće krize, uspio je držati stranku iznad vode i sve mu to ide u korist. HDZ u ovom trenutku nema nikoga tko bi se mogao smatrati logičnim nasljednikom, osim možda Gordana Jandrokovića. Ali, naravno, ni Plenković ne može vječno voditi HDZ i jednom će doći vrijeme za promjene. To nije sada.”
