Posljednjih desetljeća hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, ali i sama Republika Hrvatska, sve češće su bili izloženi političkim, medijskim i javnim napadima u kojima su se koristili stereotipi, optužbe i pokušaji stvaranja negativne slike o Hrvatima u BiH.
Posebno zabrinjava činjenica da su se takvi narativi s vremenom počeli normalizirati u dijelu medijskog i političkog prostora, ali i na društvenim mrežama gdje su nacionalne uvrede i govor mržnje često prolazili bez ozbiljnijih posljedica.
Hrvati u BiH upozoravaju na rast netrpeljivosti
Brojni primjeri posljednjih godina pokazali su kako se javni prostor sve češće koristi za vrijeđanje hrvatskog identiteta, hrvatskih branitelja i same Hrvatske.
Dio hrvatske javnosti posebno je upozoravao na istupe pojedinih medijskih i političkih aktera, među kojima se često spominje Avdo Avdić, čiji su javni nastupi kod dijela Hrvata u BiH izazivali osjećaj sustavnog targetiranja i političkog neprijateljstva prema hrvatskom narodu.
Kritičari takvog djelovanja smatraju kako je dio javne retorike odavno prešao granice legitimne političke kritike te ušao u prostor otvorenog šovinizma i demonizacije jednog konstitutivnog naroda.
Sporovi oko ratne prošlosti i kolektivne krivnje
Posebno osjetljivo pitanje među Hrvatima u BiH predstavljaju pokušaji poistovjećivanja cjelokupnog hrvatskog političkog i vojnog djelovanja tijekom rata isključivo kroz prizmu kolektivne krivnje i optužbi za tzv. UZP.
Dio javnosti smatra kako se takvi narativi koriste za dugoročnu političku stigmatizaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini, dok se istodobno zanemaruju stradanja hrvatskog naroda tijekom rata.
Dodatne reakcije izazvale su i pojedine usporedbe hrvatskih zastava i nacionalnih simbola sa simbolima totalitarnih režima, što su brojni Hrvati u BiH ocijenili duboko uvredljivim i opasnim oblikom nacionalne stigmatizacije.
Incidenti na spomen-obilježjima i sportskim događajima
Velike reakcije u javnosti izazvali su i događaji na spomen-obilježju Pješčara, gdje su tijekom okupljanja zabilježene nacionalne uvrede i poruke koje su mnogi doživjeli kao dodatno podizanje međunacionalnih tenzija.
Posebnu težinu cijelom slučaju dala je činjenica da su takve poruke izgovarane na mjestu pijeteta i sjećanja na ratne žrtve.
Slična retorika posljednjih godina prisutna je i na sportskim terenima. Posljednja utakmica između HŠK Zrinjski Mostar i FK Velež Mostar ponovno je otvorila pitanje politizacije sporta i korištenja tribina za nacionalne i političke obračune.
Umjesto sportskog ozračja, javnost je svjedočila simbolima podjela, provokacijama i porukama koje su bile daleko od duha fair-playa i međusobnog poštovanja.
Hrvatska šalje poruku: Sloboda govora nije pravo na mržnju
Republika Hrvatska posljednjih godina sve ozbiljnije pristupa procjenama osoba čije javno djelovanje može predstavljati sigurnosni, politički ili društveni rizik.
Kako navodi Viteški.ba, odluke o zabrani ulaska određenim osobama nisu samo administrativne mjere, nego i jasna poruka da država neće ignorirati javne provokacije, širenje nacionalne netrpeljivosti i sadržaje koji mogu destabilizirati odnose među narodima.
Važno je naglasiti kako zabrana ulaska u Hrvatsku automatski znači i zabranu ulaska u schengenski prostor, odnosno velik dio Europske unije.
Sve to pokazuje kako sigurnosne službe, granična policija i druge institucije danas mnogo pažljivije prate javne istupe, društvene mreže i sadržaje koji mogu predstavljati govor mržnje ili izazivanje nacionalnih tenzija.
Granica između kritike i mržnje
Mnogi smatraju kako je došlo vrijeme da se jasno povuče granica između legitimne političke kritike i otvorenog vrijeđanja države, naroda i nacionalnog identiteta.
Demokratsko društvo podrazumijeva pravo na različita mišljenja i političke stavove, ali i odgovornost za javno izgovorenu riječ — posebno na prostoru koji je prošao ratna stradanja i gdje zapaljiva retorika može imati ozbiljne posljedice.
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini kroz povijest je platio visoku cijenu opstanka i slobode, zbog čega pitanja nacionalnog dostojanstva, sigurnosti i zaštite identiteta imaju dodatnu težinu.
Potreban dijalog, ali i odgovornost
U vremenu političkih i sigurnosnih izazova, odgovornost medija, javnih osoba i društvenih mreža postaje važnija nego ikada.
Umjesto govora mržnje i produbljivanja podjela, Bosni i Hercegovini i cijeloj regiji potrebni su dijalog, međusobno poštovanje i kultura odgovornosti — ali i jasna institucionalna reakcija prema svima koji pokušavaju zloupotrijebiti javni prostor za poticanje netrpeljivosti i sukoba.
