Danas se prisjećamo 28. godišnjice mučeničke smrti fra Vjeke Ćurića, franjevca Franjevačke provincije Bosne Srebrene, misionara i svjedoka vjere koji je svoj život položio za brata čovjeka. Fra Vjeko ostao je upamćen kao svećenik koji nije napustio narod ni u najtežim trenucima, već je u vrijeme krvavih sukoba i progona pokazao iznimnu hrabrost, nesebičnost i ljudskost.
Fra Vjeko Ćurić – misionar koji nije napustio svoje župljane
U vremenu kada su mnogi spašavali vlastite živote, fra Vjeko je odlučio ostati uz svoje župljane. Njegova prisutnost i djelovanje u Ruandi obilježeni su dubokim osjećajem odgovornosti prema ljudima kojima je služio, ali i snažnom vjerom da se čovjek ne ostavlja u trenutku patnje.
Fra Vjeko je u Ruandi proveo više od deset godina i u tom razdoblju radio na razvoju zajednice, jačanju života župe i pomoći najugroženijima. Upravo zato narod ga je doživljavao ne kao stranca, nego kao člana obitelji.
Knjiga „Priznanje za hrabrost“: svjedočanstva o fra Vjeki
U kolovozu 2002. godine objavljena je knjiga pod naslovom „Priznanje za hrabrost“, koju je izdala udruga Afrička Prava. U njoj je opisano 19 osoba koje su iznimno izgarale kako bi spasili što veći broj ljudi tijekom pokolja u Ruandi.
Podsjetimo, pokolj je trajao svega tri mjeseca, a procjene govore da je ubijeno između 800.000 i 1.000.000 ljudi. Knjiga donosi svjedočanstva ljudi koji su poznavali fra Vjeku, a napisana je jednostavnim stilom i jasnim jezikom, s ciljem da istina o tim događajima i herojima ostane zapisana.
Posebno mjesto u knjizi zauzima upravo fra Vjeko Ćurić – svećenik koji je u najgorim trenucima ostao uz narod.
Svjedoci: „Nije pobjegao kao drugi stranci“
U knjizi se navode potresna i snažna svjedočanstva ljudi koji su ga osobno poznavali. Jedno od njih ističe njegovu velikodušnost i spremnost da pomogne, čak i pod cijenu vlastitog života:
“Vjeko je bio vrlo velikodušan čovjek. To je bio razlog da su svi iz okolnih mjesta išli u njegovu župu kada je počeo pokolj. Redovito je posjećivao izbjeglice u Kabgayu (sjedište biskupije) i tješio ih u suočavanju sa smrću. Nije pobjegao kao drugi stranci. On je ostao uz svoje župljane…”
Prema svjedočanstvima, fra Vjeko je pomagao ljudima da pobjegnu i prežive, krijumčareći ih prema sigurnijim područjima, uključujući i Burundi, često u tajnosti i pod velikim rizikom.
„Kad su drugi evakuirani, on je ostao“
U trenucima kada su mnogi stranci evakuirani iz Ruande, fra Vjeko nije otišao. Njegova odluka da ostane u mjestu Kivumu dodatno ga je povezala s narodom koji je bio izložen progonima i smrti. Svjedoci navode kako je činio sve što je mogao: nabavljao je hranu i lijekove, pružao utočište, ohrabrivao i tješio, te pomagao ljudima da se spase.
Njegova misija nije bila samo vjerska – bila je duboko ljudska.
Mučenička smrt i otvorena pitanja
Mučenička smrt fra Vjeke Ćurića ostavila je duboku ranu među njegovim župljanima i svima koji su ga poznavali. Svjedoci i dalje naglašavaju važnost istine i pozivaju da se istraga o njegovoj smrti ne zaboravi, jer je njegov odlazak bio “težak udarac” za zajednicu.
Fra Vjeko – trajni simbol hrabrosti i vjere
Danas, 28 godina nakon njegove smrti, fra Vjeko Ćurić ostaje simbol:
- hrabrosti u vremenu straha
- vjere u vremenu mržnje
- ljudskosti u vremenu nasilja
Njegov život i žrtva svjedoče da istinska veličina čovjeka nije u riječima, nego u djelima – osobito onda kada je najteže.
