Pilot HVO-a Goran Batalija, rođen u Vitezu, upisao se u povijest Domovinskog rata kao jedan od ključnih junaka opsade Lašvanske doline. Upravljajući helikopterom MI-8, letio je na visinama i do 4 kilometra, iako je helikopter bio predviđen za maksimalno 2 kilometra. Unatoč stalnim napadima Armije RBiH, helikopter kojim je upravljao nikada nije oboren.
Spašavanje života iz opkoljene Srednje Bosne
Tijekom opsade 1993. i 1994. godine, Batalija i njegova posada uspjeli su evakuirati više od 1500 ranjenih hrvatskih branitelja i 200 djece prema splitskoj bolnici Firule.
„Jedini način da netko dođe u Srednju Bosnu tijekom opsade bio je s nama, helikopterom. Jednostavno, nije bilo drugog načina“, prisjeća se Batalija.
Helikopter HVO-a – jedina veza sa svijetom
Prvi let obavljen je 3. rujna 1993. godine, a baza HVO zrakoplovstva bila je u Posušju. Odatle su helikopteri prevozili medicinsku opremu, hranu i streljivo u Lašvansku dolinu, a ranjenike prevozili prema Splitu.
„Sletjeli smo na polja kod Novog Travnika i Viteza, ukrcavali ranjenike i odmah letjeli prema Firulama. Nismo gasili motore, jer je svaka sekunda bila bitna za nečiji život“, ističe Batalija.
Neprestane prijetnje, ali i nevjerojatna hrabrost
Armija RBiH pucala je na helikoptere iz svih raspoloživih položaja. „Nema brda s kojeg nisu pokušali pucati na nas. Ali nikada nas nisu pogodili. Bog nije dopustio da nas obore“, kaže Batalija.
Zvuk helikoptera postao je simbol nade za Hrvate u Lašvanskoj dolini. „Kad čujemo helikopter, znali smo da nismo sami“, svjedoče branitelji.
Nemoguća misija u magli i bez opreme
Letovi su bili opasni i zbog vremenskih uvjeta. Magla u dolini često je onemogućavala slijetanje. „Letjeli smo iznad 4 kilometra bez opreme za disanje. To je bila prava nemoguća misija“, prisjeća se pilot.
Heroji iz sjene
Osim Batalije, u zrakoplovstvu HVO-a letjeli su i brojni drugi piloti: Miroslav Lovrić, Nikola Puđa, Jugoslav Brdar i drugi. Svi su, kaže, riskirali živote kako bi spasili civile i branitelje.
Sjećanja na rat i moralnu snagu naroda
„Ranjenici su se vraćali iz Splita i ponovno išli na linije. Svaki čovjek tada vrijedio je kao brigada“, kaže Batalija. Zvuk helikoptera značio je život i moralnu pobjedu.
Nakon rata, Batalija je bio zamjenik zapovjednika Zračnih snaga Federacije BiH. Danas s ponosom kaže:
„Nijedan naš helikopter nije pao, kao ni Srednja Bosna.“




