Samo četiri dana prije početka vojno-redarstvene operacije Oluja, 1. kolovoza 1995. godine, na Brijunima se odigrao jedan od najvažnijih diplomatskih trenutaka u novijoj hrvatskoj povijesti. Predsjednik dr. Franjo Tuđman okupio je vodeće strane diplomate i predstavnike međunarodne zajednice te jasno poručio da je Hrvatska iscrpila sve mogućnosti mirnog rješenja i da je vojna akcija postala neizbježna.
Taj sastanak u Bijeloj vili na Brijunima označio je prekretnicu koja je prethodila operaciji Oluja, vojnoj akciji koja je samo nekoliko dana kasnije promijenila tijek Domovinskog rata i vratila najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija pod ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Brijuni 1. kolovoza 1995.: Trenutak kada je donesena povijesna odluka
Ljeto 1995. bilo je jedno od najnapetijih razdoblja Domovinskog rata. Dok su se u Ženevi još vodili posljednji pokušaji mirovnih pregovora, hrvatski državni vrh bio je uvjeren da politički dogovor s pobunjenim srpskim vodstvom više nije moguć.
Na Brijunima je predsjednik Franjo Tuđman primio predstavnike međunarodne zajednice, među kojima su bili američki veleposlanik Peter Galbraith, predstavnici Europske unije i Ujedinjenih naroda.
Poruka hrvatskog predsjednika bila je nedvosmislena – Hrvatska više ne može čekati dok jedna trećina njezina teritorija ostaje pod okupacijom.
Zašto je Hrvatska odlučila pokrenuti Operaciju Oluja?
Pred međunarodnim diplomatima Tuđman je istaknuo kako vojna akcija nije posljedica želje za nastavkom rata, nego rezultat višegodišnjeg neuspjeha svih mirovnih inicijativa.
Pobunjeno vodstvo u Kninu odbijalo je međunarodne prijedloge, uključujući i Plan Z-4, koji je predviđao široku autonomiju unutar Republike Hrvatske.
Istodobno se dramatično pogoršavala sigurnosna situacija u Bihaću, gdje je prijetila humanitarna katastrofa i mogućnost ponavljanja tragedije poput Srebrenice.
Tuđman diplomatima: Hrvatska mora zaštititi svoj suverenitet
Predsjednik Tuđman naglasio je da je međunarodna zajednica propustila provesti vlastite rezolucije te da Hrvatska više nema prostora za odgađanje.
Prema dostupnim povijesnim zapisima, poruka hrvatskog državnog vrha bila je jasna:
Pobunjeni Srbi odbijaju integraciju u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, a Hrvatska je prisiljena zaštititi svoj teritorijalni integritet i spriječiti daljnje stradanje stanovništva.
Takav stav izazvao je zabrinutost dijela zapadnih diplomata koji su upozoravali na mogućnost međunarodnih političkih posljedica i sankcija.
Unatoč pritiscima, pripreme za Oluju bile su završene
Iza diplomatskih razgovora odvijale su se završne vojne pripreme.
Dok su se na Brijunima vodili razgovori s međunarodnim predstavnicima, Hrvatska vojska i Specijalna policija MUP-a već su bile u najvišem stupnju borbene spremnosti.
Poznati Brijunski transkripti svjedoče kako su političko i vojno vodstvo koordinirali posljednje pripreme za operaciju koja će nekoliko dana kasnije ući u hrvatsku povijest.
Ženevski pregovori potvrdili da mirno rješenje više nije moguće
Dana 3. kolovoza 1995. održani su još jedni formalni razgovori u Ženevi između hrvatskog izaslanstva i predstavnika pobunjenih Srba.
Međutim, sastanak nije donio nikakav napredak.
Pobunjeno vodstvo ponovno je odbilo prihvatiti hrvatski ustavni poredak i reintegraciju okupiranih područja.
Time su potvrđene procjene donesene nekoliko dana ranije na Brijunima.
Operacija Oluja promijenila je tijek Domovinskog rata
U ranim jutarnjim satima 4. kolovoza 1995. započela je vojno-redarstvena operacija Oluja.
U samo 84 sata hrvatske snage oslobodile su najveći dio okupiranog teritorija, čime je prekinuta višegodišnja okupacija i stvoreni preduvjeti za završetak Domovinskog rata.
Povjesničari ističu kako sastanak održan 1. kolovoza na Brijunima ostaje jedan od ključnih diplomatskih trenutaka koji su prethodili toj vojnoj operaciji, simbolizirajući odluku hrvatskog državnog vrha da, nakon iscrpljenih diplomatskih pokušaja, preuzme odgovornost za zaštitu teritorijalnog integriteta države.




