Dana 20. siječnja 1994. godine u naselju Buhine Kuće okončana je višednevna neizvjesnost o sudbini nestalih pripadnika Posebne postrojbe policije HVO-a „Munje“.
Kako navodi Facebook stranica „Vitez Herceg Bosna“, tijekom žestokih borbi u Lašvanskoj dolini pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) uspjeli su ovladati nedovršenim objektom uz magistralnu cestu Vitez – Busovača, čije je zauzimanje imalo iznimnu taktičku važnost.
Do tog trenutka sudbina devetorice pripadnika PPN-a „Munje“ bila je nepoznata, uz nadu da su možda zarobljeni i još uvijek živi. Ulaskom u objekt ta je neizvjesnost tragično okončana – pronađena su tijela svih devet pripadnika, a utvrđeno je da nisu stradali u borbi, nego su ubijeni.
Imena ubijenih pripadnika PPN-a „Munje“
U kući su ubijeni:
- Mladen Grgić (1973.)
- Ivica Lovrenović (1967.)
- Smiljan Papić (1969.)
- Mario Buligović (1972.)
- Goran Kafadar (1972.)
- Anto Božić (1972.)
- Ivan Kreševljak (1975.)
- Toni Jazvić (1975.)
- Mario Barešić (1974.)
Dostojanstveno obilježena 32. obljetnica zločina
U Buhinim Kućama 9. siječnja 2026. godine dostojanstveno je obilježena 32. obljetnica stradanja i ratnog zločina nad Hrvatima, počinjenog 9. siječnja 1994., tijekom jednog od najtežih dana obrane Lašvanske doline.
Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen-obilježju, nakon čega je održan mimohod Kolone sjećanja. Središnji dio bila je sveta misa na mjesnom groblju Topala, koju je predvodio fra Zoran Mandić, župnik župe sv. Juraja u Vitezu, uz koncelebraciju župnih vikara.
Bradara: Buhine Kuće traže istinu, ne osvetu
Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara istaknula je da se radi o jednom od najtežih ratnih zločina u Središnjoj Bosni, koji ni nakon 32 godine nije procesuiran.
„Nekažnjavanje zločina trajna je bol za obitelji žrtava i cijelu zajednicu. Buhine Kuće ne traže osvetu, nego istinu i odgovornost“, poručila je Bradara.
Dodala je kako pravda za žrtve nije političko, nego moralno i civilizacijsko pitanje, naglasivši da bez istine i odgovornosti nema trajnog mira, te uputila apel nadležnim institucijama da konačno pokrenu kaznene postupke.
Poruka Crkve: Sjećanje bez mržnje
U svojoj propovijedi fra Zoran Mandić naglasio je kako se sjećanje na ratne zločine ne temelji na mržnji, već na odgovornosti prema istini, dostojanstvu čovjeka i budućim naraštajima. Pozvao je na očuvanje kolektivnog pamćenja kako žrtve ne bi bile zaboravljene, a povijest pogrešno tumačena.
Napad na Buhine Kuće – zločin bez presude
Povjesničar Dragan Vidović podsjeća da se napad na Buhine kuće dogodio u jutarnjim satima 9. siječnja 1994., kada je gusta magla prekrila Lašvansku dolinu. ” U planiranoj operaciji pripadnici tzv. Armije BiH upali su u Buhiće kuće i počinili ratni zločin, ubivši 36 civila i pripadnika HVO-a. Okrutnost se oslikava i u činjnica da su ubili i dvogodišnjed Danijela Grbavca,”, naglasio je mr. Vidović. Cilj akcije bio je presječi putnu komunikaciju između Viteza i Busvače, kako bi se Lapšvanska dolina našla u potpunom obruču. Iz do sada dostupnijh dokumenata riječ je o pomno planiranoj akciji u kojoj su učestovali brojne btigade, specijalne postrojbe, vojna i policijska struktura, a ij je bio očistiti teren od Hrvata, naglašava Vidović.
Podsjetimo, u ranim jutarnjim satima 9. siječnja 1994. godine, tijekom napada postrojbi Armije BiH na prigradsko naselje Buhine Kuće, ubijeno je 36 civila i pripadnika HVO-a, među kojima i devet pripadnika PPN-a „Munje“.
Brojne obiteljske kuće i gospodarski objekti tada su opljačkani i zapaljeni, a naselje je gotovo u potpunosti razrušeno. Unatoč proteku više od tri desetljeća, za ovaj zločin nitko nije pravomoćno osuđen.
