Sve više muslimana u Bosni i Hercegovini ukrašava božićnu jelku tijekom božićnih blagdana, no često se naglašava kako je riječ o novogodišnjem drvcu. Takva zloupotreba simbola Božića može dovesti do brisanja vjerskog značenja božićnog drvca, koje je za katolike jedno od najvažnijih obilježja Božića.
Božićno drvce kao simbol vjere
Božićno drvce je najvidljiviji i najčešći simbol Božića, iako mu u modernom komercijalnom društvu ponekad nije pridano vjersko značenje. Tradicija ukrašavanja drvca uključuje:
- stavljanje zvijezde na vrh drvca od strane najmlađeg člana obitelji,
- kititi drvce moleći radosna otajstva krunice,
- molitve za svaki ukras: plavi za pokajanje, srebrni za zahvalnost, zlatni za hvalu, crveni za prošnje,
- blagoslov jaslica i drvca od strane župnika.
Božićno drvce priziva simboliku drva života i Krista, najvećeg Božjeg dara čovječanstvu, te podsjeća na darivanje, ljubav, zajedništvo i uzajamno pomaganje (papa Ivan Pavao II., Četvrta nedjelja došašća, 19. prosinca 2004.).
Povijest kićenja božićnog drvca
Kićenje drvca u hrvatskim krajevima nije bilo rašireno sve do sredine 19. stoljeća, pod utjecajem njemačke tradicije. Prije toga, domovi su se kitili cvijećem, plodovima i zelenilom, često od strane djece.
Prvotno su se koristila bjelogorična stabla, kasnije zimzelena:
- voće: jabuke, šljive, kruške
- ukrasi od papira, lanci, niti
- pozlaćeni orasi i lješnjaci
- svijeće, simboli nade i božanstva
- komadići vate, voska ili papira za prikaz snijega
- figurice i posebni ukrasi kod imućnijih obitelji
Ovaj drevni običaj simbolizira vječnu vrijednost života, posebno u zimskom razdoblju, kada vazdazeleni bor postaje znak života koji nikada ne prestaje.
Božićno drvce i komercijalizacija blagdana
Iako komercijalni svijet često prisvaja božićno drvce kao simbol praznika, važno je da katolici naglašavaju njegovo vjersko značenje. Božićno drvce nije simbol Nove godine, već Božića, koji podsjeća na Krista i darivanje sebe drugima kroz ljubav, prijateljstvo i zajedništvo.




