Kako prenose mediji, njemački parlamentarac bošnjačkih korijena Adis Ahmetović pokušao je u Bundestagu pojasniti kolegama i kolegicama da su u Bosni i Hercegovini diskriminirani oni građani koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati, Bošnjaci ili Srbi.
Primjer Damira Arnauta i pitanje Predsjedništva BiH
Kao ilustraciju naveo je primjer sina bosansko-hercegovačkog veleposlanika Damira Arnauta, Bošnjaka čija je supruga Hrvatica, tvrdeći da njihov sin navodno ne može biti biran u Predsjedništvo BiH. Autor teksta ističe kako je takva tvrdnja netočna, što je u praksi pokazao slučaj Željka Komšića, koji se deklarirao kao Hrvat iako mu je, kako se navodi, identitet „bosanske nacionalnosti“ mogao biti bliži.
Komšić se, svjestan da neće dobiti potporu hrvatskih birača, oslonio na bošnjačko biračko tijelo, što autor vidi kao primjer političke manipulacije i diskriminacije jednog konstitutivnog naroda.
Unitarna BiH i koncept „bosanske nacije“
Autor smatra da se kroz ovakve istupe promovira ideja ukidanja triju konstitutivnih naroda i njihovo svođenje na jednu, tzv. „bosansku naciju“, što se prikazuje kao rješenje za ravnopravnost građana. Međutim, upozorava da bi takav model u praksi doveo do političke dominacije većinskog naroda, posebice bez izmjena Izbornog zakona BiH.
U tom bi slučaju, tvrdi autor, Bošnjaci ponovno birali dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije, dok bi stvarna ravnopravnost ostala samo formalna.
Demokracija i europski modeli: Švicarska i Belgija
Postavlja se i pitanje: što je s pravima više od 90 % građana BiH koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati? Uskraćivanje prava na nacionalno opredjeljenje značilo bi novu vrstu diskriminacije.
Autor podsjeća da demokratske europske države poput Švicarske i Belgije funkcioniraju na principu zaštite etničkih i jezičnih zajednica, te da bi sličan model – kroz etničko regionalno ili županijsko uređenje – mogao stabilizirati BiH.
Ako bi Hrvati imali svoju izbornu jedinicu, ističe se, ne bi bilo zapreke da za hrvatskog člana Predsjedništva bude izabran i netko tko se ne deklarira kao Hrvat, pod uvjetom da uživa povjerenje birača.
Kritika unitarizma i uloge međunarodnih analitičara
Autor se osvrće i na stavove američkog analitičara Daniela Serwera, koji zagovara unitarnu BiH s jednom nacijom, upozoravajući da takav pristup ignorira povijesne i političke realnosti Balkana.
Podsjeća da je do raspada Jugoslavije došlo upravo zbog pokušaja centralizacije i dominacije jednog naroda, te da BiH nije moguće uspoređivati s političkim modelom Sjedinjenih Američkih Država.
Politički odnosi među Bošnjacima i uloga SDA
Autor analizira i unutarnje odnose među Bošnjacima, naglašavajući da SDA i dalje ostaje najjača politička opcija, te da značajan dio bošnjačkog biračkog tijela ne prihvaća odricanje od bošnjačkog nacionalnog identiteta u korist „bosanskog“.
Smatra da će se, s produbljivanjem političke krize u BiH, utjecaj SDA dodatno povećavati, dok je aktualna koalicija, uključujući „Trojku“, u procesu slabljenja.
Izborni zakon kao ključ stabilnosti BiH
Zaključno, autor ističe da je reforma Izbornog zakona BiH ključni preduvjet za stabilnost države, jer bi otvorila prostor za ozbiljniji dijalog između hrvatskih, bošnjačkih i srpskih političkih aktera.
Bez toga, upozorava, BiH ostaje zarobljena između bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma, dok se legitimni interesi konstitutivnih naroda sustavno zanemaruju.
