Dok se proslavlja obljetnica veličanstvene hrvatske vojno-redarstvene operacije „Oluja“, u prvi plan ponovno dolaze događaji koji su prethodili početku operacije 4. kolovoza 1995. godine. Među njima posebno mjesto zauzima bitka koju su dan ranije vodili pripadnici 1. gardijske brigade HVO-a „Ante Bruno Bušić“.
U zoru 3. kolovoza 1995. godine, pripadnici „Bušića“ krenuli su u napad na Priku Jelovaču, važnu točku srpske obrane. Borbe su bile iznimno teške i trajale su sve do iza ponoći.
Prema navodima iz teksta, u toj je bitci poginulo šest hrvatskih vojnika, dok ih je 14 ranjeno. Bio je to jedan od najtežih, ali i najkrvavijih dana na ratnom putu 1. gardijske brigade HVO-a „Ante Bruno Bušić“.
Bitka na Priki Jelovači uoči Oluje
Napad na Priku Jelovaču dogodio se samo dan prije početka VRO Oluja. Riječ je bila o važnoj točki obrambenog sustava srpskih snaga, a borbe su, prema navodima iz dostupnog svjedočenja, bile iznimno intenzivne.
Pripadnici „Bušića“ suočili su se s dobro utvrđenim protivnikom i snažnim otporom. Borba je u pojedinim trenucima prerastala u neposredne sukobe, a pripadnici brigade podnijeli su velik teret.
Šest poginulih i 14 ranjenih vojnika svjedoče o cijeni koju su hrvatske snage platile u toj akciji.
Ta je bitka važna i zbog šireg konteksta događaja koji su uslijedili samo nekoliko sati kasnije.
Što se događalo prije početka Oluje?
Hrvatske snage pripremale su veliku operaciju oslobađanja okupiranih područja Hrvatske. Istodobno, položaj srpskih snaga u pojedinim dijelovima Krajine počeo se ubrzano mijenjati.
Posebno su osjetljiva bila područja Knina, Obrovca i Benkovca, dok su sjeverniji i središnji dijelovi bojišta, uključujući područje Petrinje i Kupe, i dalje predstavljali snažno branjene zone.
U takvoj situaciji svako slabljenje obrambenog sustava moglo je imati šire posljedice.
Uloga HVO-a u operaciji Oluja
U pričama o Oluji najčešće se govori o postrojbama Hrvatske vojske i hrvatske policije, no važan dio šireg vojnog konteksta činile su i postrojbe HVO-a.
Među njima posebno mjesto zauzima 1. gardijska brigada HVO-a „Ante Bruno Bušić“, postrojba čiji su pripadnici tijekom rata sudjelovali u nizu zahtjevnih borbenih operacija.
Njihova uloga u danima koji su prethodili Oluji često ostaje u sjeni glavnih događaja od 4. do 7. kolovoza 1995. godine.
Upravo zato bitka na Priki Jelovači 3. kolovoza 1995. zaslužuje posebno mjesto u sjećanju na hrvatske branitelje koji su sudjelovali u ratnim operacijama na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
„Bušići“ – postrojba čiji je ratni put obilježila velika žrtva
- gardijska brigada HVO-a „Ante Bruno Bušić“ bila je jedna od najpoznatijih gardijskih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane.
Njeni pripadnici sudjelovali su u brojnim borbenim operacijama, a ratni put brigade obilježile su velike žrtve.
Napad na Priku Jelovaču ostao je posebno težak trenutak za brigadu. Šest poginulih i 14 ranjenih u jednom danu pokazuje razmjere borbi koje su se vodile neposredno uoči početka Oluje.
Zato se, kada se govori o hrvatskim braniteljima i njihovom doprinosu pobjedi u Domovinskom ratu, ne bi smjelo zanemariti ni one koji su svoje živote položili u danima koji su prethodili samoj operaciji.
Slabljenje srpske obrane i početak Oluje
Početkom kolovoza 1995. godine situacija na bojištu brzo se mijenjala. Nakon početka hrvatske operacije, obrambeni sustav srpskih snaga u Krajini počeo se urušavati na više područja.
Na pojedinim pravcima povlačenje je vrlo brzo preraslo u masovno napuštanje položaja.
U takvom razvoju događaja važnu ulogu imala je kombinacija vojne pripreme, brzine djelovanja, koordinacije hrvatskih snaga i pritiska na više pravaca.
Oluja stoga nije bila samo pitanje brojnosti postrojbi. Bila je rezultat dugotrajne pripreme i iskustva hrvatskih snaga stečenog tijekom prethodnih godina rata.
Od Bljeska do Oluje – iskustvo koje je promijenilo odnos snaga
Hrvatske profesionalne postrojbe tijekom rata razvijale su sposobnosti za brzo i samostalno djelovanje. Gardijske brigade i specijalne postrojbe bile su osposobljene za izvođenje zahtjevnih borbenih zadaća i djelovanje na različitim pravcima.
Među postrojbama koje su stekle takvo iskustvo bili su Tigrovi, Gromovi, Kune, Pume, kao i gardijske postrojbe HVO-a.
Upravo je iskustvo stečeno u prethodnim operacijama omogućilo hrvatskim snagama da u kolovozu 1995. izvedu jednu od najvažnijih vojnih operacija u novijoj hrvatskoj povijesti.
Oluja nije počela samo 4. kolovoza
Iako se 5. kolovoza, kada je oslobođen Knin, često smatra simboličnim trenutkom Oluje, pripreme i borbe koje su joj prethodile počele su mnogo ranije.
Dan prije početka operacije, pripadnici „Bušića“ vodili su teške borbe na Priki Jelovači. Njihova žrtva dio je šire priče o operacijama hrvatskih snaga uoči i tijekom Oluje.
Zbog toga se 3. kolovoza 1995. ne bi trebao promatrati samo kao dan uoči velike operacije, nego i kao dan kada su hrvatski vojnici već bili izloženi teškim borbama i velikim gubicima.
Sjećanje na poginule „Bušiće“
Više od tri desetljeća nakon završetka rata ostaje obveza čuvati sjećanje na hrvatske branitelje koji su poginuli u borbi.
Među njima su i šestorica pripadnika 1. gardijske brigade HVO-a „Ante Bruno Bušić“ koji su život izgubili 3. kolovoza 1995. godine.
Njihova žrtva ne može se odvojiti od događaja koji su uslijedili sljedećeg dana.
Oluja je bila rezultat zajedničkog napora brojnih hrvatskih postrojbi, a priča o njezinoj pobjedi nije potpuna bez spominjanja svih onih koji su se borili i ginuli na različitim bojištima.
Prika Jelovača i ratni put „Bušića“ zato ostaju važan dio tog sjećanja.
