Zločin na Bikošima kod Travnika, počinjen u lipnju 1993. godine tijekom sukoba u središnjoj Bosni, i danas izaziva bolne uspomene među obiteljima stradalih. O događajima u Bikošima govorilo se i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, no mnogi članovi obitelji žrtava smatraju da pravda nikada nije u potpunosti zadovoljena.
Prema dostupnim svjedočenjima i podacima udruga proisteklih iz rata, na lokalitetu Bikoši zarobljeni civili i pripadnici HVO-a odvedeni su na strijeljanje tijekom napada na hrvatska sela travničkog kraja.
Najmanje 24 ubijena, deseci nestalih
Prema podacima koji se navode u brojnim publikacijama i svjedočenjima, najmanje 24 Hrvata ubijena su na području Bikoša tijekom lipnja 1993. godine, dok se dio žrtava i danas vodi kao nestao.
Među ubijenima bili su uglavnom mladi muškarci. Najmlađa žrtva imala je svega 17 godina, a najstarija 53 godine.
Posebnu težinu tragediji daje činjenica da su među stradalima bili članovi istih obitelji. Ubijeni su očevi i sinovi, braća i bliski rođaci, među njima članovi obitelji Janković, Bobaš, Balta, Barać i Tavić.
Nekolicina zarobljenika uspjela je pobjeći te su kasnije svjedočili o događajima koji su prethodili strijeljanju.
Priča koja ne blijedi: Tko se danas sjeća Ane Pranješ?
Među žrtvama čije se ime i danas spominje na komemoracijama nalazi se i Ana Pranješ, djevojka iz sela Maljine kod Travnika.
Rođena 1973. godine, tijekom rata pridružila se postrojbama Hrvatskog vijeća obrane kao medicinska pomoć ranjenicima. Prema svjedočenjima koja su godinama prikupljale obitelji i udruge stradalnika, Ana je zarobljena tijekom ratnih događanja u lipnju 1993. godine.
Prema tim navodima, odbila je skinuti oznake svoje postrojbe i medicinskog osoblja unatoč prijetnjama te je nakon toga ubijena.
Njezini posmrtni ostaci pokopani su tek 1999. godine na groblju Prahulje kod Travnika.
Obitelji žrtava: Pravda još nije stigla
Dio obitelji stradalih i braniteljskih udruga već godinama upozorava da brojni zločini počinjeni nad hrvatskim civilima i zarobljenicima u središnjoj Bosni nisu dobili puni sudski epilog.
Posebno ističu događaje vezane uz Bikoše i Maljine, gdje su tijekom ratnih operacija počinjena ubojstva zarobljenih osoba.
Za obitelji žrtava, komemoracije koje se svake godine održavaju nisu samo prisjećanje na poginule nego i podsjetnik da još uvijek postoje brojna neodgovorena pitanja o sudbini nestalih i okolnostima njihove smrti.
Sjećanje koje ne prestaje
Tri desetljeća nakon tragedije, imena stradalih i dalje se čitaju na komemoracijama, a svijeće se pale u znak sjećanja na one koji se nikada nisu vratili svojim obiteljima.
Za mnoge stanovnike travničkog kraja Bikoši nisu samo mjesto ratnog zločina nego simbol patnje, gubitka i dugogodišnje potrage za istinom i pravdom.




