U najnovijem slučaju koji potresa javnost u Federaciji BiH, zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Marijan Marjanović, otvorio je važno pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda i prava na slobodno izražavanje nacionalnog identiteta. Povod za njegovo zastupničko pitanje jest disciplinski postupak pokrenut protiv policijskog službenika iz Novog Travnika, Vladimira Ribića, zbog fotografije na kojoj pozira uz zastavu i grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Marjanović je reagirao u pismenoj formi, a pitanje nije uputio samo domaćim institucijama poput Federalnog ministarstva unutarnjih poslova i ministra Rame Isaka, već i međunarodnim akterima – Uredu visokog predstavnika Christiana Schmidta te Instituciji ombudsmana za ljudska prava. Njegova je poruka jasna: korištenje povijesnih i nacionalnih simbola Hrvata ne smije biti tretirano kao prijestup niti osnova za sankcije.
Podsjećajući na činjenicu da je današnji MUP Federacije BiH nastao integracijom dvaju ministarstava – MUP-a Republike BiH i MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne – Marjanović naglašava da su oba entiteta imala vlastite simbole i obilježja. Ako su jedni simboli legitimni i redovno prisutni na javnim manifestacijama uz institucionalnu podršku, zašto se drugi proglašavaju spornima? To je pitanje koje otvara raspravu ne samo o pravu, nego i o političkoj i društvenoj praksi u BiH.
Ono što Marjanović posebno naglašava jest dvostruki standard: dok se zastava s ljiljanima i obilježja bivšeg MUP-a Republike BiH redovito afirmiraju bez sankcija, isticanje hrvatskih simbola nailazi na osudu, disciplinske mjere pa čak i javne hajke. Prema njegovom tumačenju, riječ je o jasnom obliku diskriminacije prema Hrvatima u BiH.
Ovaj slučaj otvara šire pitanje: jesu li Ustav BiH, Ustav Federacije BiH i Europska konvencija o ljudskim pravima samo mrtvo slovo na papiru kada je u pitanju ravnopravnost naroda? Ako se pripadnike jednog naroda sankcionira zbog njihovih obilježja, dok drugi narod uživa potpunu slobodu u promoviranju svojih, radi li se onda o jednakopravnosti ili o prikrivenom obliku političkog pritiska?
Marjanovićeva inicijativa tako postaje više od samog zastupničkog pitanja – ona je poziv na suočavanje s dugogodišnjim praksama selektivne pravde u BiH. Ako institucije ne pronađu ravnotežu između prava i jednakog tretmana, onda se Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, s pravom mogu osjećati podređeno i politički nepoželjno. A to, kako zaključuje Marjanović, nije samo suprotno Ustavu BiH, već i međunarodnim standardima ljudskih prava.
