Franjo Tuđman (1922.-1999.) hrvatski povjesničar, političar i državnik bio je predsjednik Republike Hrvatske od 1992. do svoje smrti 1999.. Od 1941. sudjelovao je u antifašističkom pokretu. Nakon Drugog svjetskog rata završio je studij u Beogradu na Višoj vojnoj akademiji, a iako je 1960. promaknut u čin generala, sljedeće godine napustio je vojnu službu i posvetio se znanstvenom i publicističkom radu.
Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, održanima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, u Saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva tada još SR Hrvatske. Nakon donošenja novoga demokratskog Ustava 22. prosinca 1990. – na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran za predsjednika hrvatske države.
S teškom se dijagnozom Franjo Tuđman suočio tri godine prije kraja svog života. Uz nagli gubitak težine, bolovi u trbuhu prisilili su ga da se, u studenom 1996., podvrgne dijagnostičkim pretragama u Zavodu za radiologiju u Kliničkoj bolnici Merkur. Već prvi nalazi upućivali su na zloćudnu bolest te je predsjednik, u pratnji svoje supruge i liječnika, profesora doktora Branimira Jakšića i doktora Stjepana Kranjčevića, hitno otputovao u SAD, u vojnu bolnicu Walter Reed, u Washingtonu. Hrvatskoj je javnosti tada tek šturo priopćeno da će dr. Tuđman nekoliko dana biti na odmoru zbog redovitih, konzultativnih, liječničkih pregleda. No, s druge strane Atlantika, u bolnici Walter Reed, koja se ubraja među najbolje na svijetu, a upravo se u njoj liječe i američki predsjednici, za Tuđmana i njegovu obitelj odvijala se prava drama. Nakon obavljenih pretraga američki su liječnici dijagnosticirali karcinom želuca koji se ne može operirati te su Tuđmanu otvoreno prognozirali da će živjeti još samo tri do četiri mjeseca.
Predsjednik je odmah nakon tog saznanja zabranio da se o njegovoj bolesti govori javno, a svoju su mu riječ da će tako i biti prvi dali liječnici, Branimir Jakšić i Stjepan Kranjčević. No i svi ostali liječnici koji su bili uključeni u liječenje predsjednika detalje o njegovoj bolesti i zdravstvenom stanju čuvali su poput prvorazredne državne tajne, a voditelju konzilija, profesoru doktoru Andriji Hebrangu i napismeno su prisegnuli da o tome nikada i nigdje neće govoriti. I sam je Hebrang nekoliko puta izjavio kako će tajnu predsjednikove bolesti odnijeti sa sobom u grob. No, vijest je ipak procurila. Dijagnozu bolesti hrvatskog predsjednika, mimo njegova i znanja njegove obitelji, ali i mimo svake etike, cijelom je svijetu, pa tako i Hrvatskoj javnosti, objavila tada globalna američka TV mreža CNN.
Tri dana nakon toga, 16. studenog, hrvatskoj se javnosti iz SAD-a obratio profesor Jakšić te je, kao osobni predsjednikov liječnik, izjavio kako je pregledom ustanovljeno da su smetnje prouzročene vrijedom želuca i povećanim limfnim čvorovima u trbuhu. Nakon desetodnevnog boravka u SAD-u, fizički i psihički vidno uzdrman i shrvan, predsjednik se 23. studenog vratio u domovinu. Poslije povratka iz Amerike Tuđmanu, možda i prvi put, ponestaje volje za životom. Te 1996., po prvi put od dolaska na vlast, nije otišao niti na svečani doček Nove godine u hotel Interkontinental te je Novu 1997. dočekao u obiteljskom krugu, u svom domu u Nazorovoj.
Vrhunski stručnjaci
Iako se u liječničkim krugovima govorilo da Franjo Tuđman, iz nepoznatih razloga, ima averziju prema liječnicima, u život ga je vratio dr. Andrija Hebrang, uvjerivši ga da nije sve tako crno, te da ne treba odustati prije no što je liječenje i počelo. Snagom svog autoriteta Hebrang je uspio nagovoriti Tuđmana da se podvrgne liječenju. Osnovao je konzilij hrvatskih liječnika, u koji su bili uključeni i francuski liječnici s Instituta za onkologiju ‘Gustave Roussy’. Profesor Jakšić tražio je tada najbolje onkologe u Europi, a pariški je Institut odabran jer je tadašnji čelni čovjek Ureda predsjednika, inženjer Hrvoje Šarinić, preko svojih francuskih veza pomogao da tamošnji, vrhunski stručnjaci dođu u Zagreb te sudjeluju u predsjednikovu liječenju. No, iz Hebrangovih priopćenja za javnost, koja su redovno prolazila kroz Tuđmanove ruke, nikada se, pa čak niti iz daleka, nije dalo naslutiti da predsjednik boluje i liječi se od karcinoma.
