Osim patološke mrženje prema svojim nekadašnjim sunarodnjacima i prostoru koji oni većinski nastanjuju ne postoji drugo objašnjenje za Komšićevu blokadu izgradnje autoceste kod Mostara.
Piše: Milan Šutalo
Glasanje protiv prijedloga Ministarstva obrane BiH da se 400 metara kvadratnih zemljišta, koje se nalaze na trasi doionice Buna – Mostar Jug, uz Zračnu luku Ortiješ, proglasi neperspektivnom vojnom imovinom obrazložio je tobožnjom zaštitom “državne imovine” i poštivanjem odluke visokog predstavnika o zabrani njezine prodaje ili otuđenja. No, u ovom slučaju, ne radi se o državnoj imovini, već o vojnoj, koju je nadležno Ministarstvo obrane ocijenilo neperspektivnom čime su stvoreni uvjeti da tih manje od pola duluma zemlje, uz suglasnost Predsjedništva BiH otkupe Autoceste FBiH, čime bi bili ispunjeni svi preduvjeti za prometno povezivanje Mostara autoputem s Hrvatskom i Europskom unijom.
Takva odluka ne samo da ne bi bila na štetu “državne imovine”, već bi njezina vrijednost bila višestruko uvećana. “Državna imovina” odnosno u ovom slučaju “neperspektivna vojna imovina” postala bi vlasništvo državne kompanije, a autocesta u koju bi ona bila ugrađena donosila bi ogromne benefite svim stanovnicima i gospodarstvu BiH, ali i konkretne prihode od naplate cestarine. Zar to nije u najboljem interesu države i svih građana. Gubitak 400 kvadrata zemljišta za Oružane snage BiH, pri tom, bio bi posve zanemariv, što je ocjena i nadležnog ministarstva.
No “patrioti” Komšiću ništa od toga izgleda nije važno, koliko mu je važna činjenica da bi Mostar mogao uskoro biti autocestom povezan s Hrvatskom i EU pa je odlučio, glasajući protiv Helezovog prijedloga, osujetiti ili odgoditi takvo što i tako, po drugi put, “okrenuti svoj mitraljez prema Mostaru”. Drugi mogući i vjerojatni motiv je pokazati kako je on politički faktor, netko tko odlučuje, koga se nešto pita.
Njegov glas protiv ne bi, međutim, imao nikakvu važnost da drugi bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović nije bio “suzdržan” i time pomogao ostvarenju destruktivne Komšićeve namjere. Jer, da je Bećirović glasao za, Predsjedništvo BiH usvojilo bi odluku omjerom 2:1, budući je srpska članica državnog vrha Željka Cvijanović podržala prijedlog Ministarstva obrane BiH. ” Mitraljescu” bi tada ostala mogućnost uložiti veto, odnosno proglasiti odluku Predsjedništva štetnom za “vitalni hrvatski nacionalni interes”. Jasno je da Komšić ne bi povukao nacionalni veto, (nije to učinio ni jednom u četiri mandata) znajući da ga hrvatski klub federalnog Doma naroda ne bi potvrdio, budući on nema legitimitet zastupati Hrvate koji ga na dužnost u Predsjedništvu nisu ni izabrali, a samim tim ni procjenjivati što je a što nije hrvatski nacionalni interes.
Nameće se pitanje kako nekom tko stalno ističe da zastupa sve građane BiH, makar je to protuustavno, jer po Ustavu postoje hrvatski, bošnjački i član Predsjedništva iz RS, može biti u interesu blokirati gradnju Koridora 5C u jednom dijelu države BiH. Bećirović će javnosti morati pojasniti motive svoje suzdržanosti kojom je pomogao Komšićevu destruktivnost prema Mostaru i Hercegovini.
Dvojica bošnjačkih članova Predsjedništva svojim odlukama privremeno su zaustavili izgradnju autoceste kod Mostara, nakon što su to prije njih činile razni prosvjednici koji su se bunili kud god bi trasa autoceste bila ucrtana. Oni koji su u Počitelju prosvjedovali protiv toga da se most preko Neretve gradi uz taj povijesni gradić, sada se bune zašto je most, po njihovoj želji, odmaknut prema Ševaš njivama jer, kažu, sada ga turisti ne vide, pa i ne svraćaju.
Posljedica svih tih opstrukcija koje traju godinama je činjenica da je u Hercegovini izgrađeno tek 20-tak kilometara autoceste, dok će bosanski dio Federacije iduće godine biti skoro u potpunosti povezan- od Bradine do Doboja.
No, po onoj narodnoj da “ničija nije do zore gorjela” neće ni Komšićeva ni Bećirevićeva, jer već iduće godine u Predsjedništvu BiH, akobogda, sjedit će jedan član Predsjedništva BiH izabran većinskim hrvatskim glasovima.
