Unatoč dugogodišnjim pokušajima bošnjačkih političkih dužnosnika da Armiju BiH predstave kao multietničku vojsku i jedinu snagu koja je branila Bosnu i Hercegovinu, sami bivši pripadnici Armije BiH sve češće demantiraju taj narativ – i to javno, uz potporu političkih struktura.
Proslava na Hasinom vrhu: ratni pokliči umjesto pomirbe
Najnoviji primjer dogodio se ovog vikenda na Hasinom vrhu kod Bihaća, gdje je organizirana proslava, kako su je sami sudionici nazvali, „velike pobjede Armije BiH nad Vojskom Republike Srpske“, kojom je u veljači 1994. godine zaustavljena ofenziva na toj koti.
Tijekom okupljanja, mnoštvo je uglas uzvikivalo “Tekbir” i “Allahu ekber”, islamske vjerske poruke koje znače „Allah je najveći“, a koje su tijekom rata korištene kao ratni pokliči Armije BiH, osobito u jedinicama pojačanim dobrovoljcima iz islamskih zemalja, piše Večernji list BiH.
Povici koji podsjećaju na zločine nad Hrvatima
Upravo uz takve povike, Armija BiH je tijekom rata, prema brojnim dokumentiranim slučajevima, protjerivala i ubijala hrvatsko civilno stanovništvo, osobito u središnjoj Bosni i dolini Neretve. Unatoč sudskim procesima i presudama za ratne zločine nad Hrvatima i Srbima, bošnjačka politika i dalje inzistira na slici “časne i multietničke” Armije BiH, negirajući pravo na obranu svima koje je ta vojska progonila.
Hasin vrh kao simbol stvarnog karaktera Armije BiH
Događaji poput proslave na Hasinom vrhu, uz vjerske ratne pokliče i pucnjavu, prema mišljenju brojnih promatrača, najbolje razotkrivaju karakter Armije BiH i viziju države za koju su se njezini pripadnici borili.
Uzvikivanje “Tekbir” i “Allahu ekber” u javnom prostoru, desetljećima nakon rata, vrijeđa uspomenu na hrvatske žrtve, koje su upravo uz takve povike ubijane i protjerivane iz svojih domova.
Hoće li institucije reagirati?
Ostaje otvoreno pitanje hoće li sigurnosne i pravosudne institucije BiH reagirati, sankcionirati odgovorne i jasno osuditi ovakve pojave, koje su u potpunoj suprotnosti s idejom BiH kao države jednakopravnih naroda i građana, u koju se isti politički akteri istodobno zaklinju.
