Na suđenju za zločine nad civilima u Muzičkoj školi u Zenici, svjedoci Tužiteljstva Bosne i Hercegovine govorili su o premlaćivanju, zatočeništvu i uvjetima u kojima su boravili tijekom 1993. godine. Anto Visković izjavio je da je nakon privođenja u Muzičku školu, 4. svibnja 1993., pretučen te da je naknadno saznao kako ga je, prema njegovu iskazu, kundakom udario optuženi Našid Delalić.
Za zločine nad zarobljenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti u Muzičkoj školi u Zenici optuženi su Nesib Talić, Jusuf Karalić, Našid Delalić i Sabahudin Sarajlić. Riječ je o osobama koje su, prema optužnici, bile komandiri i pripadnici Vojne sigurnosti i Vojne policije Sedme muslimanske brigade.
Svjedok opisao premlaćivanje nakon privođenja
Anto Visković izjavio je da su ga 4. svibnja 1993. bez objašnjenja odveli iz stana u Muzičku školu u Zenici, gdje je odmah pretučen.
„Udarili su me kundakom u usta i po genitalijama“, naveo je Visković, dodajući da su mu tom prilikom polomljeni zubi.
Prema njegovu iskazu, poslije je saznao da je osoba koja ga je udarila kundakom u usta bio Našid Delalić. Visković je također rekao da su mu tijekom pretresa Delalić i Sarajlić oduzeli prsten i lančić.
U prostoriji u kojoj je bio zatočen, kako je naveo, nalazilo se sedam do osam ljudi, a osjećao se i neugodan miris. U Muzičkoj školi ostao je do 15. svibnja, pri čemu je izgubio oko deset kilograma.
Svjedok je ispričao da su ga nekoliko dana nakon dolaska odveli na kat na ispitivanje. Za stolom je, prema njegovim riječima, sjedio Jusuf Karalić, dok je naknadno saznao da je Nesib Talić bio zadužen za sigurnost. Dodao je da ga je jedan vojnik udario nogom prilikom povratka s ispitivanja.
„Nitko nije prošao bez torture“, rekao je Visković.
Tužitelj Ljubo Badnjar u spis je uložio zapisnike s fotografijama na kojima je svjedok identificirao Talića, Delalića i Karalića.
Obrana ispitivala svjedoka o identifikaciji optuženih
Odgovarajući na pitanja braniteljice Nine Kisić, Visković je rekao da mu se Talić predstavio, ali da se ne sjeća je li mu rekao koju funkciju obavlja.
Braniteljici Emiri Alić kazao je da Karalića nije poznavao dok je bio zatočen u Muzičkoj školi te da je njegovo ime saznao naknadno od drugih zatočenika.
„Preko ljudi koji su bili u logoru“, objasnio je svjedok.
Dodao je da je Karalić povukao vojnika koji ga je udario nogom. Identitet Delalića, prema njegovim riječima, saznao je nakon rata. Potvrdio je i da je na internetu vidio Delalićeve fotografije te da prati medijske izvještaje.
Braniteljica Denisa Gačanin predočila mu je da tijekom istrage nije spomenuo Sabahudina Sarajlića, nego da je naveo kako su ga pretresli Našid i još jedan policajac. Visković je odgovorio da je Sarajlićevo ime saznao naknadno.
Delalića je zanimalo iz koje je puške bio kundak kojim ga je, kako je rekao, svjedok „navodno ošinuo“, dok je Sarajlić izjavio da nikada nikome ništa nije oduzeo.
Drugi svjedok govorio o udaranju i uvjetima zatočeništva
Stjepan Mijač posvjedočio je da je u Muzičku školu doveden u lipnju 1993. iz Kaknja, gdje je radio u rudniku.
„Ispred je bio formiran špalir od policajaca. Dok smo prolazili, uslijedilo je udaranje rukama, nogama, palicama“, prisjetio se Mijač.
Prema njegovu iskazu, nakon dolaska odveden je na kat na ispitivanje, gdje su ga vojni policajci udarali rukama i nogama dok su stajali iza njegovih leđa.
Rekao je da su zatočenici dobivali hranu jednom dnevno te da je izgubio između deset i 15 kilograma. U Muzičkoj školi ostao je do kraja kolovoza, kada su, prema njegovim riječima, odvedeni u vrijeme dolaska predstavnika Crvenog križa.
Vojni policajac govorio o ispitivanjima u Karalićevoj kancelariji
Svjedok Vejsil Lušija izjavio je da je bio vojni policajac u Sedmoj muslimanskoj brigadi te da je Jusuf Karalić bio komandir voda Vojne policije.
Naveo je da su privedene osobe ispitivane u Karalićevoj kancelariji, ali da osobno nije vidio premlaćivanja, iako je, kako je rekao, bilo priča o tome. Dodao je da je jedno vrijeme bio Talićev vozač.
Odgovarajući na pitanja obrane, Lušija je kazao da ne zna tko je konkretno obavljao ispitivanja, ali da zna kako su se ona odvijala u Karalićevoj kancelariji.
„Ja privedem nekog i on ga preuzme u kancelariji“, rekao je Lušija.
Muzička škola u Zenici kao zatočenički objekt
Prema navodima iz optužnice, Muzička škola u Zenici služila je kao zatočenički objekt od siječnja 1993. do kraja ožujka 1994. godine. Predmet se odnosi na zločine nad zarobljenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti.
Za te zločine optuženi su Nesib Talić, Jusuf Karalić, Našid Delalić i Sabahudin Sarajlić, koji su, prema optužnici, djelovali kao komandiri i pripadnici Vojne sigurnosti i Vojne policije Sedme muslimanske brigade.
Nastavak suđenja zakazan je za 4. studenoga.
