Postoje trenuci kada jedan plakat kaže više od deset političkih govora, a upravo to dogodilo se u Tuzli nakon najave obilježavanja Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U središtu pažnje više nije sam datum niti ceremonija, nego izbor simbola i poruke koju oni nose. Javnost je posebno uznemirilo pojavljivanje lika i imena Sakiba Mahmuljina, bivšeg zapovjednika Trećeg korpusa Armije RBiH, iza kojeg stoji pravosnažna presuda za ratne zločine.
Ovaj detalj izazvao je val reakcija jer simboli, kako mnogi ističu, često govore iskrenije od službenih priopćenja.
Mahmuljin na plakatu: poruka ili opasna provokacija?
Najveći dio kritika odnosi se upravo na činjenicu da se na promotivnim materijalima nalazi osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno osudio za odgovornost za zločine odreda “El Mudžahid” nad zarobljenicima i civilima.
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je Mahmuljin nakon presude napustio BiH i danas se vodi kao bjegunac, što otvara ozbiljna pitanja o moralnoj i institucionalnoj odgovornosti organizatora.
Kritičari smatraju da se ovim potezom ne obilježava samo povijesni datum, nego se šalje poruka koja može dodatno produbiti podjele u društvu.
Uloga vjerskih institucija dodatno podigla tenzije
Posebno burne reakcije izazvalo je i sudjelovanje vjerskih institucija u organizaciji i simbolici događaja.
Analitičari upozoravaju da se time dodatno brišu granice između vjerskog autoriteta, ratnog naslijeđa i političkog narativa, što kod dijela javnosti učvršćuje percepciju da se Armija RBiH sve češće u simboličkom prostoru predstavlja kao vojska jednog naroda.
Upravo taj aspekt mnogi vide kao ključni razlog zbog kojeg je ovaj slučaj prerastao lokalnu polemiku i postao tema za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Selektivna pravda? Pitanje koje sada svi postavljaju
Najviše pažnje izaziva pitanje primjenjuje li se zakon jednako na sve.
Brojni komentatori pitaju bi li reakcija bila ista kada bi predstavnici druga dva konstitutivna naroda promovirali osobu osuđenu za ratne zločine na sličan način.
Upravo ta usporedba otvorila je širu raspravu o:
- selektivnoj primjeni zakona
- političkoj instrumentalizaciji prošlosti
- dvostrukim standardima u javnom prostoru
- odnosu prema presudama za ratne zločine
