Tisuće vjernika svake se godine okupi u Podmilačju, nadomak Jajca, u svetištu Svetoga Ive Krstitelja. Ogromna je predaja o iscjeliteljskim moćima sv. Ive Podmilačkog. Ona je još krajem prošloga stoljeća kod nekih pisaca pribavila ovomu svetištu i epitet “bosanskoga Lourdesa”. Samo od 1959. do 1973. zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja.
Ovo je svetište jedno od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Datira iz 15. stoljeća kada je, vjeruje se, i sagrađena stara crkvica u gotičkom stilu. Ona je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. godine, ali i pad Jajca 1528. godine.
Od 1959. do 1973. godine zabilježena su u Kronici podmilačke župe 42 slučaja ozdravljenja. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici. Neki nepoznati očevidac piše 1896. godine da je hodočasnika u Podmilačju bilo 7.000 do 8.000. Deset godina poslije dopisnik je izvijestio kako se na blagdan Sv. Ive zgrne ‘u Podmilačje 8.000 – 10.000 ljudi osim iz Bosne i Hercegovine, također iz Hrvatske, Slavonije, Srbije, iz same Turske te dodaje da je na ‘svim željezničkim postajama bila tolika navala svijeta da su i teretne vagone morali prikopčavati i puniti hodočasnicima. Svakakvih se može vidjeti ljudi i nošnja‘ Na dalje tvrdi ‘Jedan mi željeznički činovnik kaza, da je jutros razgovarao s nekim Turčinom , koji je čak iz Carigrada amo došao, i to bosonog iz poštovanja prema Sv. Ivi’.
Poslije rata pa sve do 1959. godine nije vođena evidencija o proslavi sv. Ive u Podmilačju. Od tada pa dalje imamo dosta pouzdane podatke, koji pokazuju da broj hodočasnika sve više raste. Godine 1959. došli su brojni hodočasnici iz svih krajeva, 1960-ih bilo ih je 14.000 – 15.000. Godine 1968. već oko 50.000. Tijekom sljedećih deset godina broj hodočasnika kreće se od 50.000 do 60.000.. godine 1974. evidentirano je oko 100.000 hodočasnika.
Uz svetište u Podmilačju vežu se različiti oblici pučke pobožnosti, ali i hodočasnička praksa izrasla iz naroda. Toj praksi pripada i umivanje na vrelu Mrtvalj, koje se u narodu zove izvor Sv. Ive, a koje se smatra ljekovitim i čudotvornim. Danas sve više hodočasnici, a i domaći uzimaju vodu kao blagoslovljenu i nose u bocama svojim obiteljima i bolesnicima.
