Skrnavljenje spomen obilježja palih boraca HVO-a na Pješčari nije slučajno odabran, već je bolna točka neuspjeha mudžahedinsko-muslimanskoj snaga tzv. Armije BiH koja nije uspjela osvojiti ovu važnu kvotu i time vjerojatno uspjeti u planu protjerivanja i egzodusa Hrvata Lašvanske doline.
No, ovi događaji uznemirili su hrvatsko stanovništvo koje se ovim događajem smatra direktno napadnuto. I pucnjava uz ISIL-ove zastave pokazala je da policija ne radi svoj posao jer bi u normalnoj državi kolona davno zaustavljena, zastava oduzeta, a vlasnici zastave kažnjeni novčanim kaznama . Ali godinama se vihore zastave ISIL-a u svadbenim povorkama bez odgovora policije, što znači da prešutno dozvoljavaju.
Nakon medijskog pritiska ovaj put je policija morala reagirati. No, nasreću, neizvjesnost je kratko trajala jer su policijski službenici brzo uhitili počinitelje te podnijeli prijave nadležnom tužiteljstvu.
Utvrđeno je kako su s jednom osobom iz Širokog Brijega navodno dogovarali obračun na toj lokaciji. Ova dva incidenta, koja su se dogodila u petak i subotu, uslijedila su nakon što su, kao iz neke posve druge dimenzije, hrvatski dužnosnici iz BiH i Hrvatske dan prije postavili temeljni kamen za izgradnju novih lamela bolnice u Novoj Biloj.
Politički analitičar i povjesničar Dragan Vidović smatra kako su ovakvi incidenti opasni, ali bitno je ne nasjedati na provokacije koje su plod manjine koja ne želi mir. “Izostala je reakcija političkog vrha bošnjačkog naroda što bi bio veliki iskorak u poljuljanin političkom odnosima, no to nismo doživjeli”. No, policija i lokalni političari su pokazali da se uz mnogo truda i zajedničkog rada ovakve situacije mogu staviti pod kontrolu, dodaje Vidović . Provokacija ćembitivu usijanim glavama onih koji je razumiju što je rat kao zlo donio, ali politički nalogodavci upravo ovakve usijane glave koriste za konstantno podgrijavanje napetostikako bi na tom važi sabirali političke poene.
Međunacionalni incidenti u središnjoj Bosni posebno su osjetljivi zbog ratnih rana i stradanja. Jedno od tih spomen-obilježja koji svjedoče o teškome vremenu je i spomen-kompleks Pješčara, za koji ljudi iz središnje Bosne znaju kakvo je imao značenje za obranu ove hrvatske enklave koju su opsjedali više puta brojniji agresori. Pješčara, koja se nalazi na koti T 688, u samom srcu Lašvanske doline, bila je ključna točka u obrani Hrvata tijekom rata u BiH.
Poznata po svojoj strateškoj važnosti, ta kota bila je jedno od područja koje je najteže branio HVO jer je kontrola nad njom značila ključnu prevlast u obrani ovog dijela središnje Bosne. Bitka za Pješčaru bila je ne samo borba za teritorij već i borba za opstanak hrvatskog stanovništva u okruženju. Kota T 688 postala je sinonim za nepopustljivost i žrtvu hrvatskih branitelja jer je upravo na tom brdu u srpnju 1993. odigrana jedna od najvažnijih bitaka u obrani Hrvatske. Tog dana HVO je, unatoč silovitim napadima bošnjačke Armije BiH i mudžahedina, uspio obraniti Pješčaru i spriječiti daljnje napredovanje agresora. Bitka za Pješčaru trajala je od 8. do 13. lipnja 1993. godine, a najžešći sukobi zabilježeni su upravo 12. lipnja, kada su poginula 22 pripadnika HVO-a. Ta bitka bila je samo jedna od mnogih koje su obilježile opstanak Hrvata u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, ističe Večernji list.
Pješčara je bila pod stalnim napadima, a HVO je u obrani koristio sve resurse koji su mu bili na raspolaganju. U borbama koje su se vodile na ovom terenu poginulo je ukupno 69 pripadnika HVO-a, a više od stotinu je ranjeno. Iako su muslimansko-bošnjačke snage imale značajnu prednost u broju vojnika, HVO je, unatoč tome, uspio obraniti ključne strateške točke. Prema podacima hrvatske strane, ovu ključnu poziciju napadali su pripadnici 3. korpusa Armije RBiH te mudžahedini, uz sudjelovanje specijalnih jedinica 2. korpusa – čak njih 3000, dok je ovu lokaciju branilo 300 branitelja, među kojima su bile 1. i 2. bojna Brigade Frankopan, Travnička brigada, PPN Tvrtko II., PPN Vitezovi i PPN Žuti.
HVO je, u suradnji s lokalnim stanovništvom, uspio obraniti Pješčaru, čime je spriječena daljnja podjela Lašvanske doline i odvajanje hrvatskih enklava koje su tada bile pod prijetnjom podjele i razbijanja. Borbe su se često odvijale na razmaku ne većem od 150 metara. Bitka za ovu kotu trajala je od 15. travnja 1993. do 1. ožujka 1994. Zahvaljujući upornosti, hrabrosti i žrtvama hrvatskih branitelja Pješčara je ostala pod kontrolom HVO-a, što je omogućilo kasniji razvoj i stabilnost tog područja.
Bitka na Pješčari pokazala je i važnost potpore te solidarnosti među hrvatskim vojnim i političkim strukturama, bez kojih bi bilo nemoguće ostvariti ovu ključnu pobjedu. Ovaj povijesni trenutak, koji je završio tako što su hrvatske snage uspjele obraniti Pješčaru i spriječiti daljnje napade, ostao je upamćen kao jedan od najvažnijih trenutaka u Domovinskom ratu u središnjoj Bosni. Danas, spomenik na koti T 688 stoji kao trajni podsjetnik na hrabrost i žrtvu koju su podnijeli hrvatski branitelji u obrani Lašvanske doline. Zastava HVO-a i hrvatskoga naroda vijori se na tom uzvišenju, ponosno označavajući mjesto gdje su se borili i pali heroji Domovinskog rata. Bitka za Pješčaru bila je ključna za opstanak hrvatskog naroda u središnjoj Bosni, a spomen na tu borbu danas je živ i neizbrisiv, podsjećajući sve generacije na važnost slobode.
