Kao odgovor na hvalospjeve Misije OESS-a o vlastitoj ulozi u “izgradnji sustava” u Bosni i Hercegovini, docent Ivan Pepić objavio je opsežnu analizu u kojoj, pozivajući se na povijesne i pravne dokumente, tvrdi da je OESS bez mandata provodio političke eksperimente, nametao neustavna izborna pravila i postavio temelje dugogodišnje političke krize te bošnjačko-hrvatskih tenzija.
OESS i Transparency International: “Izgradnja sustava desetljećima”
Sve je započelo objavom Misije Organizacija za europsku sigurnost i suradnju u BiH na platformi X, u kojoj se promovira dugogodišnje partnerstvo s Transparency International BiH. U promotivnom videu izvršna direktorica TI BiH Ivana Korajlić izjavila je kako je “OESS odigrao jednu od najznačajnijih uloga u uspostavljanju države i sustava”, naglašavajući važnost vladavine prava i antikorupcijskih planova.
No, prema Pepiću, ključno pitanje glasi: kakav je točno sustav građen i s kojim pravnim uporištem?
Od Daytona do “političkog eksperimenta”
Pepić podsjeća da je Aneksom 3 Daytonski mirovni sporazum OESS dobio mandat uspostaviti Privremeno izborno povjerenstvo (PEC) isključivo za prve poslijeratne izbore 1996. godine.
Prema njegovim navodima, OESS je, zajedno s Ured visokog predstavnika, taj mandat proširio te počeo oblikovati izborna pravila s ciljem poticanja tzv. “umjerenosti” i međunacionalnog glasanja. U dokumentima koje Pepić navodi, spominje se “nada da će multietničke ili barem umjerene stranke nastaviti napredak”.
On tvrdi da je time započeo politički eksperiment koji je imao dugoročne posljedice na međunacionalne odnose u BiH.
“Možete zahvaliti OESS-u za slučaj Komšić”
Jedna od najozbiljnijih optužbi odnosi se na model izbora članova Predsjedništva BiH iz Federacije. Prema pravilima koja su uvedena 1996., bošnjački i hrvatski član biraju se jednim izravnim glasovanjem u Federaciji, što, zbog demografske nadmoći Bošnjaka, omogućuje preglasavanje Hrvata.
Pepić tvrdi da je upravo taj model omogućio višestruki izbor Željko Komšić glasovima bošnjačkih birača, što je dodatno produbilo političke tenzije.
Prema njegovoj analizi, Hrvati su se 2001. godine oštro usprotivili takvim pravilima, no ona su ostala na snazi.
Pritisci na sudove i sporni produženi mandat
Pepić ističe kako je mandat OESS-a formalno bio ograničen na izbore 1996. godine, ali je organizacija nastavila redizajnirati izborni sustav sve do 2001. godine. Svoj produženi mandat, tvrdi, temeljili su na odlukama Vijeća za provedbu mira (PIC) i OHR-a.
Kada su domaći sudovi pokušali preispitati ustavnost takvog djelovanja, uslijedili su politički pritisci. U konačnici, Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2001. godine proglasio se nenadležnim za rješavanje ključnog pitanja, i to tijesnom većinom.
Najveća posljedica: Dom naroda FBiH
Kao najtežu dugoročnu posljedicu Pepić navodi način izbora delegata u Dom naroda Federacije BiH. Prema njegovim argumentima, OESS je:
- Djelovao nakon isteka mandata.
- Proširio nadležnosti izvan okvira Aneksa 3 Daytona.
- Nametnuo pravila suprotna Washingtonski sporazum i tadašnjem Ustavu FBiH.
Takve odluke, smatra Pepić, i danas uzrokuju blokade i političke sukobe u Federaciji.
“Protuustavno, ali demokratski”
Na kraju, Pepić podsjeća na izjavu bivšeg glavnog veleposlanika OESS-a Roberta Barryja, koji je svoja izborna pravila opisao sintagmom: “Protuustavna, ali demokratska”.
Prema Pepiću, eksperiment s međunacionalnim glasanjem nije donio stabilnost ni funkcionalnost, već dugotrajne političke blokade i narušene međunacionalne odnose.
