Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i misom zadušnicom obilježena je 32. godišnjica stradanja Hrvata u selu Bikoši kod Travnika, gdje su na današnji dan 1993. godine pripadnici Armije RBiH potpomognuti mudžahedinima pogubili 24 civila i pripadnika HVO-a, dok je u istom napadu poginulo još 19 hrvatskih branitelja.
U sklopu obilježavanja na spomen-obilježju u Bikošima, mještani i članovi obitelji stradalih još jednom su se prisjetili zločina koji je, prema riječima svjedoka i bivših suboraca, bio dio šireg plana etničkog čišćenja Hrvata s područja travničke općine.
“Ne mogu, mene duša boli jer oni nisu nikoga ubili, to su djeca nevina. Čuli ste svećenika”, rekla je kroz suze Ljube Tavić, majka pogubljenog Stipe. “Čuli ste svećenika… ne mogu… Vama hvala, puno hvala”, dodala je.
Ljube Volić, supruga strijeljanog Ive, istaknula je da su zločin počinili i pripadnici mudžahedinskih i muslimanskih snaga. “Njih su postrijeljali i mudžahedini i muslimani. Moj muž je imao 39 godina. Petero djece je ostalo, a nas su otjerali u logor. Ja sam s djecom, od kojih je najmlađe imalo 17 mjeseci, a najstarije 15 godina, provela 17 dana u logoru”, kazala je Volić.
Na pitanje kako su kroz godine nosili taj teret, odgovorila je: “Teško, teško. Evo da smo po svijetu svi – i djeca i ja. A kuća mi je tu prva, ali ne mogu biti u svojoj kući jer su mi mudžahedini stanovali u njoj dok smo mi bili u logoru.”
Napad na Bikoše bio je dio šireg ofenzivnog djelovanja Armije RBiH na osam od devet travničkih župa. Nakon 8. lipnja 1993., na području travničke općine uslijedila su masovna pogubljenja zarobljenih pripadnika HVO-a, progon gotovo 20 tisuća Hrvata, uništavanje sela i više od 120 ubijenih civila, a ukupni broj žrtava prelazi 450.
“Kad se dogodi takvo jedno masovno strijeljanje, masovno ubojstvo kao što smo imali na prostoru župe Brajkovići, u selu Miletići koncem travnja, koje se dogodilo bez ikakvog razloga, to puno govori. Netko je planirao čišćenje prostora od Hrvata”, kazao je Ilija Nakić, ratni zapovjednik HVO-a Travnik. “Ne možemo zaboraviti kakva su bila međunarodna promišljanja i odluke. Svaki put kad bi se pojavio neki plan, poput Vance-Owenova, to je za rezultat imalo eskalaciju sukoba i ratnih zločina”, dodao je.
Travnički kraj je sustavno etnički očišćen od Hrvata, a političko i vojno vodstvo bošnjačke strane godinama je negiralo zapovjednu odgovornost nad mudžahedinima. “Rasim Delić je pred Haškim sudom oslobođen za zločin u Bikošima upravo zato što su mu ‘povjerovali’ da su mudžahedini pali s Marsa i činili nadnaravno grozne zločine”.
Obitelji žrtava i preživjeli i nakon više od tri desetljeća ne kriju bol, ali ni ogorčenost zbog izostanka odgovornosti za zločin koji je, kako tvrde, bio dio smišljenog i nekažnjenog plana istrebljenja.
