Fratar Franjo Ninić dospio je u javnost ne svojim stavovivma o vjeri i propovijedima o Isusu Kristu nego o pljuvanju po Marku Perkoviću Thompsonu, mješajući se u glazbu i politiku što fratrima nije strano, naprotiv vrlo često su se fratri stavljali na stranu probošnjačkih stranaka otvoreno radeći protiv Hrvata, izdajući vlastiti narod.
Ninić je nastavio tako gsje su Pejaković i sljedbenici fra Drage Bojića stali, a to je propagirati i ideju o Bošnjacima katočičke vjere, grdeći konstrukt kako su čuvari Bosne koju im kao Hrvati otimaju, dok je Stepinac ustaški svećenik. Čim je rekao da su koncerti Marka Perkovića Thompsona “poraz vjere”, otvorena su mu sva vrata: Telegram, Index, region, pa možda i pokojna “Omladinska iskaznica”. Fra Ninić je sada važan glas u javnosti. Pa makar taj glas šaptom ruši one koji su stali uz narod kad je bilo najteže.
Kao i u mnogim slučajevima izostala je reakcija provincijala Bosne srebrene kao i Vrhbosaske nadbiskupije, što je porazno. Kao svećenik bi se trebao baviti duhovnim stanjem svoga puka, koji su fratri zapustili uživajući u lagodnostima materijalnog života, pokazujući često prezir prema dijecezansim svećenicima. Zašto na sve istupe omiljenih bošnjačkih dajidža ne reagira nadbiskup Vukšić je i dalje nepoznanica. Prije nekoliko mjesci skupina vjernika iz Viteza je uputila otvoreno pismo tražeći sankcioniranje fra Mirka Majdandžića koji je otvoreno pogazio svoju vjeru slaveći Bajram i pucajući iz topa, očito je dajidži islam i Komšić bliži nego katoličanstvo i Krist.
Osim što mu smeta što mladi u Hrvatskoj i BiH traže vjeru i evangelizatore, fratru smeta i križ, jer je otvoreno prosvjedovao protiv križa koji je postavljen u Gornjoj Večeriskoj i koji je blagoslovio fra Zoran Livančić. Zanimljivo je da fratru smeta grb na križu, a ne smeta skrnavljenje spomen obilježja hrvatskog naroda i otvorene provokacije, jer je ipak dajidža radije u prvom redu kod Komšića.
Nije problem što fratar ima mišljenje. Neka ga ima. Problem je kad to mišljenje više liči na programske smjernice nevladinih udruga sa Soroševih seminara, nego na nauk Katoličke Crkve.
Ali to je cijena koju plaćamo kad mediji biraju tko je dobar, a tko loš katolik. Tko je primjeren Hrvat, a tko opasan nacionalist.
