Poznati hrvatski svećenik don Damir Stojić, ujedno i vojni kapelan na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“, razgovarao je s predsjednikom udruge Hrvatska za Život, Antom Čaljkušićem, podijelivši snažno osobno svjedočanstvo o susretima sa studentima, neplaniranim trudnoćama i posljedicama pobačaja tijekom svoje dugogodišnje službe studentskog kapelana u Zagrebu.
Svjedočanstva iz studentskog pastorala
Don Stojić je istaknuo kako je tijekom godina bio svjedok teških životnih situacija mladih žena suočenih s neplaniranom trudnoćom, naglašavajući važnost osobne odgovornosti i pastoralnog praćenja.
„Borilo se rukama i nogama da se život sačuva. Bilo je vrlo milosno pratiti te djevojke i vidjeti kako Bog vodi i kako lijepo stvari završe“, rekao je Stojić.
Dodao je kako u svom iskustvu još nije susreo ženu koja žali što je rodila, dok je, prema njegovim riječima, žaljenje zbog pobačaja gotovo uvijek prisutno.
Posljedice pobačaja i pastoralna skrb
Govoreći o ispovijedi i duhovnom radu, don Stojić je naglasio da su posljedice pobačaja često dugotrajne, te da nakon ispovijedi slijedi zahtjevno pastoralno praćenje.
„U ispovjedaonici je uvijek milosno, ali ono što je teško jest pastoral nakon ispovijedi jer ostaju posljedice. Tu su potrebne molitve za iscjeljenje srca“, rekao je.
Odgovornost muškaraca u slučaju pobačaja
Posebno se osvrnuo na ulogu muškaraca, istaknuvši da se o toj temi često govori jednostrano.
„Iza svakog pobačaja stoji jedan muškarac koji nije izvršio svoju ulogu“, poručio je don Stojić, kritizirajući, kako je rekao, “lažnu solidarnost” u kojoj se muškarci povlače iz odgovornosti.
Naglasio je da je pobačaj, prema njegovu viđenju, i muški problem, jer je za začeće potrebno dvoje, te da muškarci trebaju preuzeti odgovornost za svoje postupke.
“Pobačaj nije samo vjersko pitanje”
U završnom dijelu razgovora, don Damir Stojić naglasio je da pitanje pobačaja nadilazi vjerske okvire te da se radi o temeljnom pitanju humanosti i prava na život.
„To nije pitanje samo Crkve i vjere, nego pitanje humanosti. Svaki intelektualno pošten čovjek zna da je riječ o živom biću i ljudskoj osobi“, zaključio je.
Pozvao se i na riječi Majke Terezije, ističući kako je pravo na život osnovno ljudsko pravo, neovisno o svjetonazoru.
