Bošnjački udžbenici iz povijesti za osnovne i srednje škole prikazuju osmanlijsku vladavinu u Bosni i Hercegovini kroz ružičastu prizmu, nasilni prelazak na islam (nar. poturčivanje) dragovoljnim, a zajednička im je nit negiranje hrvatskog i srpskog identiteta.
Prema analizi koju je objavio Ivica Radoš, u udžbeniku za 2. razred gimnazije, autori Esad Kurtović i Samir Hajrulahović definiraju Crkvu bosansku kao povlaštenu od velikaša i bosanskih vladara te sugeriraju da su “krstjani” prihvatili islam drage volje. Također, u udžbeniku za 3. razred gimnazije s povijesnom čitankom autori Vahid Smriko i Aladin Husić analiziraju daljnja osmanlijska osvajanja i položaj nemuslimanskog stanovništva, pri čemu se implicira da su Bošnjaci muslimani postupno prelazili na islam uklapajući se u osmanlijski feudalizam. Posebna je priča romantiziranje i osjećaj žala za propalim Osmanskim Carstvom.
Povjesničar Dragan Vidović smatra kako je žalosno što pojedini autori su profesori na Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kako možemo očekivati da će budući povjesničari znati pravilno tumačiti povijesne činjenice i procese kada im predaju pojedinci koji u udžbenicima iznose potpune neistine i kreiraju lažnu povijest.
Takve interpretacije povijesti izazivaju kontroverze i optužbe za povijesni revizionizam jer zanemaruju prisutnost Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini prije 19. stoljeća te romantiziraju proces islamizacije koji je često bio obilježen prisilom i represijom. Osmansko Carstvo osvojilo je Bosnu 1463. godine, a taj događaj označio je početak stoljeća vladavine obilježene centraliziranim sustavom vlasti i provođenjem šerijatskog prava. Proces islamizacije odvijao se kroz niz čimbenika, uključujući političku i društvenu prisilu, ekonomske povlastice za muslimane te represivne poreze poput džizije, koja je opterećivala nemuslimansko stanovništvo. Nisu nepoznati ni metode nasilja, ubojstava, pljački, otimanja djece radi slanja u janjičare…
Tvrdnja da su pripadnici Crkve bosanske dragovoljno prešli na islam ignorira složenost povijesnih okolnosti. Pripadnici Crkve bosanske, često nepriznati ni od Katoličke ni od Pravoslavne crkve, bili su marginalizirani i podložni pritiscima. No, bili su sasvim marginalni dio društva i ne postoje dokazi o masovnosti heretičke Bosanske crkve.
