Ugledni američki vojni povjesničar i bivši časnik vojske SAD-a dr. Charles R. Shrader u svojim istraživanjima i knjizi Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni (1992.–1994.) iznio je zaključke koji ozbiljno dovode u pitanje dominantni narativ o isključivoj hrvatskoj odgovornosti za sukobe u Srednjoj Bosni.
Prema Shraderu, sukob nisu započele hrvatske snage, već je riječ o planskoj i koordiniranoj vojnoj operaciji Armije BiH, pripremanoj mjesecima unaprijed.
Tko je Charles R. Shrader?
Dr. Shrader je:
- doktor povijesti sa Sveučilišta Columbia
- bivši predavač na West Pointu, Ratnoj školi i Školi Glavnog stožera američke vojske
- autor brojnih znanstvenih radova iz vojne povijesti
- sudionik vojnih misija u Vijetnamu, Italiji i Njemačkoj
Njegovo istraživanje temelji se na:
- tisućama arhivskih dokumenata
- razgovorima s izravnim sudionicima i svjedocima
- obilasku gotovo svih ključnih bojišta Srednje Bosne
„Priča o ratu ispričana je naglavačke“
„Nakon svega što sam proučio, postalo mi je jasno da je cijela priča ispričana naglavačke“, izjavio je Shrader u jednom intervjuu.
Prema njegovim nalazima, odluka o napadu na hrvatske snage donesena je u političkom i vojnom vrhu u Sarajevu već u jesen 1992. godine, dok su konkretne operacije na terenu započele početkom 1993.
Shrader posebno kritizira način na koji su pojedine presude ICTY-a u Haagu donesene bez potpune vojne slike i razumijevanja odnosa snaga na terenu.
Prvi napadi Armije BiH već u siječnju 1993.
Prema Shraderovoj analizi, Armija BiH već u siječnju 1993. pokreće koordinirane napade u Srednjoj Bosni, s ciljem presijecanja ključnih komunikacija HVO-a, posebno na pravcu:
- Kiseljak – Busovača – Vitez
Dana 23. siječnja 1993. blokirana je regionalna prometnica kod Kaćuna, a već 27. siječnja iz pravca Zenice, Lašve i Dusine započinje snažan napad na Busovaču, u kojem je sudjelovalo oko 8.500 vojnika Armije BiH.
Ovi napadi, navodi Shrader, bili su uvod u veliku ofenzivu iz travnja 1993., nakon koje se sukobi šire na Vitez, Travnik, Novi Travnik i druge općine.
Pet brigada, mudžahedini i Zelena legija
U napadima je sudjelovalo najmanje pet brigada Armije BiH, vrlo heterogenog sastava, uključujući:
- regularne postrojbe
- mudžahedinske jedinice
- pripadnike tzv. Zelene legije
Shrader ističe da se radilo o ranije planiranoj operaciji Glavnog stožera Armije BiH, čiji je cilj bio razbijanje hrvatskih prostora u Srednjoj Bosni i otvaranje nove bojišnice protiv HVO-a.
HVO nije imao ni plan ni snagu za ofenzivu
Američki vojni povjesničar naglašava da HVO u Srednjoj Bosni nije imao ni plan ni kapacitete za ofenzivne operacije.
„Svatko tko razumije vojne odnose snaga jasno vidi da Hrvati nisu započeli sukob“, zaključuje Shrader, odbacujući tvrdnje o navodnom planu etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.
Uloga propagande i međunarodne percepcije
Shrader upozorava i na snažan propagandni aparat muslimanske strane, koji je, uz potporu pojedinih islamskih zemalja te njihovih medijskih i obavještajnih mreža, uspješno oblikovao međunarodnu percepciju rata.
Istodobno su, navodi, sustavno prešućivani zločini Armije BiH, djelovanje mudžahedina, etnička čišćenja te politički i vojni dogovori iza kulisa.
Studija koja i danas izaziva kontroverze
Shraderova knjiga i danas se smatra jednim od najdetaljnijih vojno-povijesnih istraživanja rata u Srednjoj Bosni. Njegovi zaključci predstavljaju ozbiljan izazov službenim interpretacijama rata u Bosni i Hercegovini, ali i poziv na cjelovitije i objektivnije sagledavanje sukoba.
