Ministar pravde BiH Davor Bunoza objasnio je koje bi pretpostavke, prema njegovu tumačenju presude Ustavnog suda BiH „Ljubić“, morale biti ispunjene kako bi se osigurala proporcionalna i legitimna zastupljenost konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza oglasio se na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru, o provedbi presude Ustavnog suda BiH U-23/14, poznate kao presuda „Ljubić“.
U fokusu njegova istupa nalazi se način izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, kao i pitanje proporcionalne i legitimne zastupljenosti konstitutivnih naroda.
Bunoza je, pozivajući se na obrazloženje odluke Ustavnog suda BiH, izdvojio dvije ključne pretpostavke za ono što smatra potpunom provedbom presude „Ljubić“.
Dvije ključne pretpostavke za provedbu presude „Ljubić“
Prema Bunozinu tumačenju, prva pretpostavka odnosi se na ukidanje pravila prema kojem iz svake županije odnosno kantona mora biti izabran najmanje jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda.
Druga pretpostavka odnosi se na potrebu osiguravanja što potpunije i preciznije zastupljenosti svakog konstitutivnog naroda.
Bunoza pritom posebno ističe stavak 51. obrazloženja presude, prema kojem bi izaslanici u klubovima konstitutivnih naroda trebali imati što precizniju legitimnost naroda čije interese predstavljaju.
Upravo je pitanje legitimnog političkog predstavljanja jedno od ključnih pitanja koje već godinama opterećuje političke odnose u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud BiH i pitanje proporcionalnosti
U obrazloženju presude „Ljubić“, Ustavni sud BiH posebno se bavio načelom proporcionalnosti pri izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH.
U točki 44. odluke Sud je razmatrao odredbu prema kojoj svakom konstitutivnom narodu pripada najmanje jedno mjesto iz svakog kantona.
Prema obrazloženju Suda, takav model može dovesti do odstupanja od načela proporcionalnosti jer omogućava izbor izaslanika iz kantona u kojem živi vrlo mali broj pripadnika određenog konstitutivnog naroda.
Takva situacija može proizvesti izrazitu razliku između broja stanovnika i broja izaslanika koji iz pojedinih kantona ulaze u Dom naroda FBiH.
Bunoza upravo ovaj dio presude ističe kao jedan od ključnih elemenata za razumijevanje odluke „Ljubić“.
Ustavni sud upozorio na mogućnost izborne zlouporabe
Posebno važan dio Bunozina obrazloženja odnosi se na točku 52. presude Ustavnog suda BiH.
Ustavni sud u tom dijelu razmatra mogućnost da način izbora izaslanika dovede do situacije u kojoj predstavnike jednog konstitutivnog naroda biraju predstavnici drugog konstitutivnog naroda.
Problem proizlazi iz činjenice da izaslanike u Dom naroda ne biraju građani neposredno, nego kantonalne skupštine, čiji su zastupnici izabrani na općim izborima.
Prema obrazloženju Suda, postojeće odredbe omogućavale su i krajnje situacije u kojima bi osoba mogla biti izabrana kao predstavnik određenog konstitutivnog naroda iako je pripadnika tog naroda u određenom kantonu vrlo malo.
„Legitimnost ne smije dolaziti od drugog konstitutivnog naroda“
Ustavni sud BiH u presudi „Ljubić“ posebno problematizira situaciju u kojoj predstavnici jednog naroda mogu odlučivati o tome tko će predstavljati drugi konstitutivni narod.
Upravo se na taj dio odluke poziva Bunoza kada govori o potrebi osiguravanja najpotpunije i najpreciznije legitimnosti predstavnika konstitutivnih naroda.
Takav model, prema obrazloženju Suda, može otvoriti pitanje stvarne legitimnosti političkog predstavljanja u Domu naroda FBiH.
To je ujedno jedan od razloga zbog kojih je presuda „Ljubić“ postala jedno od najvažnijih pitanja u višegodišnjim raspravama o Izbornom zakonu BiH i političkoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda.
Što presuda „Ljubić“ znači za Hrvate u BiH?
Presuda „Ljubić“ posebno je važna u kontekstu višegodišnjih političkih rasprava o tome mogu li pripadnici jednog konstitutivnog naroda izabrati političke predstavnike drugog naroda.
U hrvatskoj političkoj javnosti u BiH pitanje presude često se povezuje s problemom legitimnog predstavljanja Hrvata u institucijama Federacije BiH, osobito u Domu naroda FBiH i Predsjedništvu BiH.
S druge strane, bošnjačke političke stranke i dio javnosti imaju drugačija tumačenja pitanja izbornog sustava, zastupljenosti i građanskog principa.
Upravo zbog različitih političkih interpretacija provedba presude „Ljubić“ godinama ostaje jedno od najosjetljivijih pitanja ustavnih i izbornih reformi u BiH.
Bunoza: Ključ je u stvarnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda
Iz istupa ministra pravde BiH proizlazi da se pitanje presude „Ljubić“ ne može svesti samo na tehničku izmjenu izbornih pravila.
U središtu problema nalazi se pitanje tko ima pravo izabrati predstavnika određenog konstitutivnog naroda i na koji način se osigurava da taj predstavnik doista ima legitimitet naroda koji predstavlja.
Bunoza se pritom poziva na obrazloženje Ustavnog suda BiH i njegove zaključke o proporcionalnosti, legitimnosti i konstitutivnosti.
Ostaje otvoreno hoće li ova pitanja ponovno postati dio političkih pregovora o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, osobito uoči novih izbornih procesa.
