Nakon što su odbijena tri kandidata za vojnog atašea Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, dužnost vojnog izaslanika BiH u Zagrebu od prošle godine obnaša brigadir Roberto Gašić.

Iako je višemjesečni diplomatski prijepor oko imenovanja vojnog atašea završen, u javnosti je relativno nezapaženo prošla informacija da je Hrvatska uskratila suglasnost za trojicu visokih časnika Oružanih snaga BiH.

Riječ je o Mirsadu Stabančiću, Izudinu Skopljaku i Kemalu Suljeviću, čije su ratne biografije, prema informacijama Večernjeg lista BiH, bile sporne za hrvatsku stranu.

Konačno imenovanje brigadira Roberta Gašića uslijedilo je nakon što prethodni kandidati nisu dobili potrebnu suglasnost Zagreba.

Tko su bili kandidati koje je Hrvatska odbila?

Tri kandidata imaju različite ratne i poslijeratne biografije, ali zajedničko im je to što su tijekom rata u BiH bili pripadnici postrojbi Armije BiH.

Posebno se u kontekstu njihovih kandidatura spominju 7. muslimanska brigada Armije BiH i Odred za posebne namjene Zulfikar.

Upravo je ratna prošlost tih postrojbi osjetljivo pitanje u odnosima Hrvatske i BiH, osobito zbog zločina nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a koji su tijekom rata počinjeni na pojedinim područjima.

Važno je naglasiti da nema javno dostupnih podataka da je bilo koji od trojice kandidata pravomoćno osuđen za ratni zločin. Hrvatska nije odlučivala o njihovoj kaznenoj odgovornosti, nego o tome smatra li ih prihvatljivima za obnašanje osjetljive diplomatsko-vojne dužnosti u Hrvatskoj.

Mirsad Stabančić bio pripadnik 7. muslimanske brigade

Mirsad Stabančić tijekom rata bio je pripadnik 7. muslimanske brigade Trećeg korpusa Armije BiH. Prema dostupnim podacima, bio je jedan od zapovjednika njezine 3. bojne, a 1995. godine dobio je ratno priznanje „Zlatni ljiljan“.

Nakon rata nastavio je vojnu karijeru u Vojsci Federacije BiH, a potom u Oružanim snagama BiH.

Obnašao je niz zapovjednih i stožernih dužnosti, među kojima su bile dužnost zapovjednika 1. pješačke bojne 5. pješačke brigade, Centra za profesionalni razvoj te vršitelja dužnosti zapovjednika Brigade taktičke potpore.

Završio je i Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ u Zagrebu, a kasnije je bio načelnik Odjela za obuku Zapovjedništva za obuku i doktrinu Oružanih snaga BiH.

Njegovo odbijanje, kao i odbijanje Izudina Skopljaka, javno je potvrdio tadašnji zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić.

Izudin Skopljak također služio u 7. muslimanskoj brigadi

Izudin Skopljak također je tijekom rata bio pripadnik 7. muslimanske brigade.

U dokumentima o ratnom ustroju postrojbe navodi se kao pomoćnik za operativno-nastavne poslove u njezinu zapovjedništvu.

Nakon rata nastavio je služiti u Vojsci Federacije BiH, a potom u Oružanim snagama BiH.

Najkasnije 2020. godine bio je pukovnik i vršitelj dužnosti načelnika Uprave za personal Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH, institucije zadužene za pitanja poput popune, napredovanja, premještaja i razvoja vojnih karijera.

Do 2023. godine promaknut je u čin brigadira.

Ipak, njegova kandidatura za vojnog atašea BiH u Hrvatskoj nije dobila potrebnu suglasnost Zagreba.

Kemal Suljević bio pripadnik postrojbe Zulfikar

Treći kandidat, Kemal Suljević, tijekom rata je pripadao drugoj poznatoj postrojbi Armije BiH – Odredu za posebne namjene Zulfikar.

Prema vlastitom svjedočenju pred Sudom BiH, Suljević je u travnju 1993. pristupio Odredu Zulfikar pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH.

Nakon rata nastavio je karijeru u Oružanim snagama BiH.

Kao pukovnik je 2015. godine vodio rotaciju kontingenta BiH u mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda u Kongu, a potom je obnašao dužnosti načelnika Odjela stranih jezika i Odjela za sport Zajedničkog stožera.

Najkasnije 2021. godine promaknut je u čin brigadira.

Međutim, ni njegova kandidatura nije dobila suglasnost hrvatske strane.

Zašto je Hrvatska odbila kandidate?

Ključno pitanje cijelog slučaja jest zašto Zagreb nije dao suglasnost za trojicu kandidata.

Prema informacijama Večernjeg lista BiH, njihova ratna pripadnost bila je jedan od razloga zbog kojih su kandidature bile neprihvatljive hrvatskoj strani.

Posebno osjetljivom smatra se činjenica da su dvojica kandidata bili povezani sa 7. muslimanskom brigadom, dok je treći bio pripadnik Zulfikara, postrojbe čiji su pripadnici i zapovjednici bili povezivani s ratnim zločinima nad Hrvatima.

Međutim, potrebno je razlikovati pripadnost određenoj vojnoj postrojbi od osobne kaznene odgovornosti za konkretan zločin.

Nema javno dostupnih podataka da je netko od trojice kandidata pravomoćno osuđen za ratni zločin.

Hrvatska je, prema svemu sudeći, odluku donijela u okviru svojih ovlasti kao države primateljice diplomatsko-vojnih predstavnika.

Što znači uskraćivanje agremana?

Vojni ataše dio je diplomatskog predstavništva i njegovo imenovanje, kao i kod drugih diplomatskih predstavnika, podrazumijeva prihvaćanje države primateljice.

Agreman predstavlja prethodnu suglasnost države primateljice za imenovanje određenog diplomatskog predstavnika.

Država može odbiti dati takvu suglasnost i u pravilu nije obvezna javno obrazlagati sve razloge svoje odluke.

Zbog toga činjenica da su tri kandidata odbijena sama po sebi ne znači da su protiv njih postojale kaznene presude ili službene optužnice.

Riječ je prije svega o procjeni njihove prihvatljivosti za određenu diplomatsku i vojnu funkciju.

Roberto Gašić na kraju dobio hrvatsku suglasnost

Nakon višemjesečnog procesa, za vojnog izaslanika BiH u Hrvatskoj imenovan je brigadir Roberto Gašić.

Time je završena diplomatska procedura i riješeno pitanje koje je prethodno izazvalo prijepor između Sarajeva i Zagreba.

Slučaj, međutim, otvara šire pitanje odnosa Hrvatske i BiH, posebno kada je riječ o ratnoj prošlosti, izboru kadrova u institucijama BiH i osjetljivim pitanjima koja proizlaze iz rata u BiH.

Za Hrvatsku je posebno osjetljivo pitanje odnosa prema ratnim zločinima nad Hrvatima u BiH i prema pripadnicima postrojbi koje su tijekom rata bile povezivane s tim zločinima.

Istodobno, važno je razlikovati političku i diplomatsku procjenu od kaznene odgovornosti pojedinca.

Slučaj koji nadilazi jedno imenovanje

Odbijanje trojice kandidata za vojnog atašea zato nije samo pitanje jednog diplomatskog imenovanja.

Ono pokazuje koliko su ratne biografije visokih vojnih časnika i danas osjetljiva tema u odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Posebno je to važno u trenutku kada Zagreb nastoji snažnije artikulirati pitanja položaja Hrvata u BiH, njihova političkog predstavljanja i zaštite prava koja proizlaze iz ustavnog položaja konstitutivnog naroda.

Slučaj trojice kandidata pokazuje i koliko je pitanje ratne prošlosti još uvijek prisutno u odnosima dviju država, gotovo tri desetljeća nakon završetka rata.