Dok su hrvatske snage 5. kolovoza 1995. oslobađale Knin u završnim satima vojno-redarstvene operacije Oluja, trojica pripadnika 4. gardijske brigade Hrvatske vojske – Ivan Svalina, Stipan Dundović i Miroslav Vođera – položili su svoje živote na samom pragu slobode.
Njihova žrtva ostala je trajni simbol hrabrosti hrvatskih branitelja koji su omogućili konačno oslobođenje okupiranog teritorija Republike Hrvatske.
Žestoke borbe u Golubiću kod Knina
Zapovjednik 2. satnije 2. bojne 4. gardijske brigade Ante Brekalo prisjetio se jedne od najtežih bitaka tijekom Oluje.
“Bila mi je čast voditi takve momke. U Golubiću su poginuli u borbi prsa o prsa. Bili su iznimni vojnici i ljudi.”
Hrvatske postrojbe koje su napredovale preko Dinare prema Kninu ondje su naišle na snažan otpor neprijateljskih snaga, a upravo u tim završnim satima operacije trojica mladih branitelja izgubila su život.
Miroslav Vođera do posljednjeg trenutka pokušavao spasiti živote
Suborac Ivica Bošnjak prisjetio se posljednjih trenutaka Miroslava Vođere.
Prema njegovim riječima, Vođera nije želio nepotrebne žrtve te je pozivao protivničke vojnike da se predaju.
“Govorio im je da izađu i da im se ništa neće dogoditi. Iskreno je želio da se predaju.”
Kada je pokušao ući u kuću u kojoj su se skrivali neprijateljski vojnici, pogođen je i smrtno stradao.
Bošnjak kaže kako je Vođera bio primjer pravog hrvatskog vojnika koji je sudjelovao u brojnim oslobodilačkim akcijama nakon prelaska iz bivše JNA u Hrvatsku vojsku.
Svalina i Dundović poginuli u borbi prsa o prsa
Ratni veteran Miro Moro pronašao je tijela Ivana Svaline i Stipana Dundovića, mladića iz svojega kraja.
Prisjeća se da su poginuli u neposrednoj borbi s neprijateljem.
Imali su svega 20, 22 i 23 godine.
“Vidio sam ga toga jutra nasmijanog. Nisam ni znao da je stigao na bojište. To su trenuci koje nikada ne možete zaboraviti.”
Zapovjednik Brekalo opisuje Ivana Svalinu kao mladića koji je svojim osmijehom i hrabrošću ulijevao sigurnost cijeloj postrojbi.
“Nikada nije ostavio suborca. Bio je pravi borac i čovjek na kojeg ste se uvijek mogli osloniti.”
Svake godine suborci dolaze odati počast
Na mjestu njihove pogibije u Golubiću danas se nalazi spomen-obilježje koje svake godine, na obljetnicu Oluje, posjećuju suborci iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade u Šibensko-kninskoj županiji Josip Bebek ističe kako se okupljaju branitelji iz Zadra, Splita, Sinja, Imotskog, Šibenika i drugih krajeva.
Tom prilikom prisjećaju se i poginulog Dražena Kuduza, koji je stradao na samom ulazu u Knin. “Nikada neće biti zaboravljeni dok smo mi živi.”
“Nestao mi je dio duše”
Posebno emotivno svjedočanstvo dala je Marija Vučić, sestra poginulog Ivana Svaline. “Nestao mi je jedan dio duše kada je Ivan poginuo.”
Podsjetila je kako su tijekom Domovinskog rata i ona te druga sestra bile na bojišnici u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske.
Ivan Svalina danas ima spomenik u rodnom mjestu Crivac, dar kipara Petra Melvana, koji je postao mjesto okupljanja njegovih suboraca i svih koji žele odati počast poginulim hrvatskim braniteljima.
Žrtva koja se ne zaboravlja
Dok se danas oko škole u njegovu rodnom kraju igraju djeca, suborci poručuju kako upravo priča Ivana Svaline, Stipana Dundovića i Miroslava Vođere ostaje trajna poruka mladim naraštajima o cijeni hrvatske slobode.
U Općini Muć uskoro će biti otvorena i spomen-soba posvećena svim poginulim hrvatskim braniteljima s toga područja, kako bi uspomena na njihovu žrtvu ostala trajno sačuvana.
