Nastavlja se javna rasprava o ulozi Hrvatske vojske (HV), Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armija BiH) u završnim vojnim operacijama tijekom 1995. godine.
Polemike su izazvane nakon gostovanja političkog analitičara i povjesničara Almira Lisice, koji je ustvrdio da je Armija BiH obranila Bihać te da je vojna suradnja Hrvatske vojske i Armije BiH spriječila stvaranje nove Republike Srpske na području Hrvatske.
Njegove izjave izazvale su reakcije dijela hrvatske javnosti i povjesničara koji smatraju da se pritom zanemaruje ključna uloga Hrvatske vojske u završnim operacijama Domovinskog rata.
Povjesničari upozoravaju na povijesne dokumente
Brojni hrvatski vojni povjesničari, među kojima i dr. sc. Ante Nazor, ističu kako dostupna arhivska građa, vojni dokumenti i zapovjedni materijali pokazuju da su operacije Hrvatske vojske tijekom 1995. godine bile presudne za promjenu odnosa snaga na bojištu.
Prema tim analizama, Bihaću je u ljeto 1995. prijetila ozbiljna opasnost od pada nakon tragedije u Srebrenici, a procjene su govorile da bi posljedice za gotovo 200.000 stanovnika bihaćke enklave mogle biti katastrofalne.
Operacija Skok 2 otvorila put prema Bosanskom Grahovu
Od 4. do 11. lipnja 1995. provedena je operacija Skok 2, u kojoj su zajednički sudjelovale postrojbe Hrvatske vojske i HVO-a.
Akcija je predstavljala nastavak operacije Skok 1, kojom su hrvatske snage prethodno ovladale ključnim položajima na Dinari.
Glavni cilj bio je probiti srpske obrambene linije prema Bosanskom Grahovu i Glamoču te omogućiti nadzor nad tim područjem dalekometnim topništvom.
U operaciji su sudjelovale elitne postrojbe Hrvatske vojske i HVO-a, među kojima:
-
- gardijska brigada HV,
- dijelovi 126. domobranske pukovnije,
- hrvatski gardijski zdrug,
- bojna 1. gardijske brigade,
- izvidničko-diverzantska satnija Zbornog područja Split,
- gardijska brigada HVO-a,
- Specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Operacija oslabila pritisak na Bihać
Vojni analitičari smatraju da je operacija Skok 2 značajno promijenila odnos snaga na jugozapadnom bojištu.
Stavljanjem Bosanskog Grahova i Glamoča pod nadzor hrvatskog topništva srpske su snage bile prisiljene preusmjeriti dio postrojbi s područja Bihaća prema obrani vlastitih komunikacija i Knina.
Takav razvoj događaja smatra se jednim od važnih preduvjeta za kasnije operacije Ljeto ’95 i Oluju.
Oluja i spašavanje Bihaća
Povjesničar Ante Nazor u više je navrata isticao kako je vojno-redarstvena operacija Oluja, osim oslobađanja približno tri četvrtine okupiranog teritorija Republike Hrvatske, imala ključnu ulogu i u spašavanju Bihaća od mogućeg pada.
Prema vojnim procjenama iz tog razdoblja, srpske su snage planirale novu veliku ofenzivu prema bihaćkoj enklavi, a zajedničke operacije Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Splitske deklaracije u srpnju 1995. promijenile su tijek rata.
Rasprava o povijesti i dalje traje
Tri desetljeća nakon završetka rata različita tumačenja vojnih događaja i dalje izazivaju političke prijepore u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Dok jedni naglašavaju doprinos Armije BiH u obrani bihaćke enklave, drugi upozoravaju kako se bez operacija Skok 2, Ljeto ’95, Oluje te službenih zahtjeva tadašnjeg državnog vrha Bosne i Hercegovine za hrvatskom vojnom pomoći ne može cjelovito razumjeti završna faza rata.
Povjesničari pritom ističu kako bi rasprave o ratnim događajima trebale biti utemeljene na arhivskoj građi, vojnim dokumentima i znanstvenim istraživanjima.
