Serijal autentičnih svjedočanstava o stradanju Hrvata u Središnjoj Bosni izazvao je velik interes čitatelja portala KOCKICE TV. Po prvi put javnosti donosimo izvorne iskaze preživjelih hrvatskih civila koji su tijekom ratnih događaja 1993. godine svjedočili progonima, razaranjima i stradanjima.
Zbog velikog interesa odlučili smo nastaviti objavljivati dostupna svjedočanstva kako bi ostala trajno sačuvana od zaborava i predstavljala dio povijesne dokumentacije o događajima u Lašvanskoj dolini.
Navršile su se 33 godine od napada na hrvatska sela
Dana 8. lipnja navršile su se 33 godine od početka napada na više hrvatskih naselja na području općine Travnik. Tijekom tih događaja tisuće hrvatskih civila napustile su svoje domove, a brojna sela pretrpjela su velika razaranja.
U nastavku donosimo dio iskaza zaštićenog svjedoka I.M. (29), koji je 1993. godine dao službeno svjedočenje o događajima na području župe Brajkovići:
Tragedija koja se desila na prostorima župe Brajkovići je počela masakrom Hrvata u Miletićima 24.04.1993. godine. Muslimani su poslije toga blokirali putove prema Zenici, Travniku i Vitezu. Točno 56 dana do dana 08.06.1993.god. kada su nas muslimanske snage napale i počinile ono o čemu ću pričati nisu nam ( Hrvatima ) dali da prevozimo do bolnice trudnice, bolesnu djecu i starce. U tih 56 dana blokade UNHCR je Hrvatima samo jednom dovukao kamion hrane. Koristili smo najviše noć da bi na nosilima prebacivali bolesne do
bolnice u Novu Bilu.
Od zdravstvenih radnika župa je imala samo nekoliko medicinskih tehničara. Zdravstvenu ustanovu na Rudniku Dom zdravlja koja je bila jedina na području župe Brajkovići držali su i kontrolirali Muslimani. Oni nisu dozvolili da se liječe Hrvati. Ne mogu se sjetiti datuma kada su u mjestu Han Bila Muslimani oduzeli 6 tona brašna od naših svećenika Pere Karajice i Franje Križanca, a isto je trebalo za prognane žene, djecu i starce iz zeničke općine. Njih oko 1700 protjerani su iz Stranjana, Konjevića, Janjca, Čajdraša, Rudnika, Šušnja i dijela grada Zenice.
Muslimani su vršili psihološke pritiske na Hrvate ubacivanjem diverzantskih grupa na naše ( hrvatske ) prostore. Tako su dana 25.05.1993.god. jedna od diverzantskih grupa uhvatila Matu ( Ive ) Peša i Ivicu ( Tome ) Blažević, tukli ih, skidali gole. Ivici Blaževiću su ložili vatru pod spolne organe. Natovarili su Matu i Ivicu sa teretom od 70-80 kg i tjerali da isti nose od mjesta Ušice do planine Lisac ( oko 10 km ). Zatim su ih odvezli u zatvor KPD Zenica gdje ih je MOS svakodnevno tukao kundakom od puške, vezali ih za ruke i vješali, te
ložili vatru pod tabane. U selu Grahovčići su pripadnici muslimanskih snaga ubili iz snajpera Nikolu Bilić.
Dana 06.06.1993.god. ubačena je diverzantska grupa na brdo Strmac iznad sela Grahovčići. Ona je teško ranila Borislava Markovića, Peru Radića, Darija Jandrića, Božu Stojak, Jozu Filipović. Nisu nam dozvolili da ranjene prebacimo iz bolnice u Novu Bilu, uslijed čega
je Borislav Marković zbog teških rana od granate ispaljene iz ručnog bacača preminuo, a ostalu četvoricu ranjenih smo noću na nosilima prebacili u bolnicu na Novu Bilu.
Odnos broja stanovnika hrvatske i muslimanske nacionalnosti na prostorima župe Brajkovići je 5000 Hrvata prema 20000 Muslimana. Sve saobraćajnice i važnije objekte su držali Muslimani. Na početku sam rekao, bili smo u okruženju. Dana 08.06.1993.god.
muslimanske snage su izvele totalni napad na našu župu iz pravca Zenica – Mehurić – Han Bila – Ušice. Tukli su nas svim sredstvima koja su imali, tenkovima, haubicama, minobacačima, pješadijskim naoružanjem. Vršili su pravo čišćenje i ubijali su sve na što su naišli, žene, starce, ranjene. Palili su staje, kuće, ubijali stoku. Samo u selu Čukle izgorilo je 35 kuća i staja, a na području župe oko 65 kuća. U selu Šušanj strijeljali su starce koji nisu uspjeli pobjeći iz sela.
Strijeljani:
- Vlado Marković
- Kažimir Marković
- Anto Marković
- Dragan Vidošević
- Niko Vidošević
- Ilija Vidošević
- Stanko Marković
- Drago Marković
Strijeljanje je izvršeno u mjestu Ovnak.. Ubijen je ranjeni Ilija ( Zorke ) Marković, kad su ga pokušali Jozo Marković i Filomena Vidošević prebaciti na traktoru u zeničku bolnicu. Ubojstvo su izvršili pripadnici Armije BiH, imali su takve oznake. Boru ( Nike ) Lešić iz sela Ovnak, dana 08.06.1993.god. su pripadnici Armije BiH ranili iz PAT-a ( protuavionskog topa ) u stomak, da bi isti nakon 7 sati umro, jer ga nismo
mogli prebaciti do bolnice u Novu Bilu. Teško su ranili Dragana ( Marka ) Gazibradića rafalom iz mitraljeza M-84 zbog nemogućnosti prebacivanja, isti je nakon 10 sati umro. Istog dana su zarobili Marka ( Nike ) Barbića, masakrirali ga nožem i bacili u jezero na
površinskom kopu Grahovčići.
U mjestu Čeke su okružili oko 4000 civila, žena, djece, staraca i ranjenih. Pucali po njima ( nama ) pozivali nas na predaju. Među pripadnicima muslimanske vojske bilo je i stranih državljana koje sam osobno vidio. Imali su brade i zelene trake oko glave, glasno su
izgovarali riječi na arapskom jeziku, bili su od mene nekih 30-ak metara. Znam sigurno da se radi o Mudžahedinima, jer sam ih viđao i ranije.
08.06.1993.godine pripadnici muslimanskih snga su ubili iz snajpera Zorana Buhića pogodivši ga u glavu rasprskavajućim metkom. Za jedan dan Muslimani su protjerali Hrvate iz Grahovčića, Ovanka, Čukala, Podova, Šušnja, Brajkovća, Orašca. Protjerali su oko 5000
civila. Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentičnost svjedočim potpisom svake
stranice.
Nova Bila, 16.10.1993. godine
