Prema podatcima Hrvatski dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, tijekom rata u Bosni i Hercegovini čak 14.444 Hrvata bilo je zatočeno u 331 logoru i zatočeničkom objektu pod kontrolom Armije BiH na području 23 općine.
Među zatočenima bilo je više od 10.386 civila i više od 4.098 pripadnika HVO-a, dok su u logorima, prema dostupnim podacima, ubijena 632 Hrvata. Navodi se i da je 50 žrtava ubijeno na posebno brutalan način.
Logori koji se danas nazivaju “sabirnim centrima”
Posebne reakcije izazvala je odluka Tužiteljstva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine da logore Armije BiH u pojedinim predmetima naziva “sabirnim centrima”, što su hrvatske udruge logoraša ocijenile pokušajem umanjivanja ili negiranja zločina počinjenih nad Hrvatima i Srbima.
Bivši logoraši i predstavnici udruga upozoravaju da su u tim objektima zatočenici bili izloženi:
- fizičkom i psihičkom zlostavljanju
- izgladnjivanju
- prisilnom radu
- silovanjima
- uskraćivanju hrane i vode
- premlaćivanjima i mučenjima
Ističu kako međunarodne organizacije, uključujući Međunarodni Crveni križ, imaju evidentirane brojne objekte koje su koristile postrojbe Armije BiH.
Najpoznatiji logori za Hrvate
Prema navodima u izvješćima i svjedočenjima bivših logoraša, među najpoznatijim mjestima zatočenja bili su:
- Stadion NK Iskra i KSC u Bugojnu
- Silos u Kaćunima
- Muzej u Jablanici
- KPD Zenica
- Muzička škola u Zenici
- Crna kuća u Vitezu
- logor Silos kod Hadžića
- sportska dvorana Musala u Konjicu
Posebno se ističe područje Lašvanske doline, gdje su, prema dostupnim podacima, djelovala 24 logora kroz koja je prošlo više od 3.500 hrvatskih civila i pripadnika HVO-a. Povjesničar Dragan Vidović ppdsječa da brojni slučajevi i dalje čekaju suđenje, poput onih u Muzičkoj školi u Zenici za koje svi znaju što se događalo i gdje i danas ima brojnih svjedoka. Tužiteljstvo BiH radi aktivno samo kada su u pitanju zločini nad bošnjačkim stanovništvom, i taj selektivni pristup ravdi dodatno pogoršava naruđene odnose u BiH.
Svjedočanstva bivših logoraša
Bivši logoraši godinama su svjedočili pred domaćim i međunarodnim sudovima o uvjetima u logorima Armije BiH.
Predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata Mirko Zelenika ranije je izjavio kako je osobno bio zatočen u više objekata, uključujući Jablanicu i Drežnicu.
Prema njegovim riječima: “To je bio klasični koncentracijski logor gdje su ljudi ubijani, vođeni na prisilni rad i zlostavljani.”
Brojna svjedočenja govore i o zatočenju žena, djece, svećenika i časnih sestara, kao i o objektima koji su korišteni za prisilnu prostituciju i seksualno nasilje.
Negiranje zločina dodatno produbljuje podjele
Tema ratnih logora u BiH i danas izaziva duboke političke i društvene podjele.
Dok bošnjačke političke i društvene strukture često ističu zločine počinjene nad Bošnjacima tijekom rata, hrvatske udruge upozoravaju da se zločini nad Hrvatima i Srbima nerijetko prešućuju ili relativiziraju.
Analitičari upozoravaju da negiranje ratnih zločina, bez obzira s koje strane dolazilo, dodatno otežava proces pomirenja u Bosni i Hercegovini.
Neriješeni ratni zločini
Unatoč brojnim svjedočanstvima i dokumentaciji, predstavnici hrvatskih logoraša tvrde da je tek manji broj zločina nad Hrvatima procesuiran pred pravosudnim institucijama BiH.
Posebno ističu kako još uvijek nisu otvoreni svi arhivi Armije BiH i nekadašnje tajne službe AID, zbog čega brojni slučajevi i dalje ostaju nerazjašnjeni.




