U 87. godini života preminula je Serafina Lauš, rođena Kozina, iz travničkog sela Ćukle – žena čija je životna priča postala simbol stradanja hrvatskih obitelji u Središnjoj Bosni tijekom rata.
Njezina sudbina ostavlja dubok trag: u lipnju 1993. godine izgubila je trojicu sinova – Dragana (1959.), Fabijana (1961.) i Miroslava (1971.), kao i supruga Ivu (1939.).
Preživjela logore, ali ne i bol
Osim strašnog obiteljskog gubitka, Serafina Lauš i sama je bila žrtva ratnih stradanja. Prošla je zatočeništvo u logoru u Ćuklama, a potom i u Zenici, gdje je bila zatočena punih 11 mjeseci.
Unatoč svemu što je preživjela, oni koji su je poznavali isticali su kako bol zbog gubitka najmilijih nikada nije nestala.
Svjedok istine pred međunarodnim sudom
Serafina Lauš tijekom godina svjedočila je i pred Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, dajući svoj doprinos rasvjetljavanju ratnih zločina i borbi za istinu.
Njezina osobna tragedija ostala je trajno upisana ne samo u njezin život, već i u kolektivno sjećanje zajednice kojoj je pripadala.
Majka 11 djece – tragedija kroz generacije
Serafina je bila majka jedanaestero djece. Jedno dijete preminulo je u najranijoj dobi, dok je rat odnio trojicu njezinih sinova i supruga.
Dvojica poginulih sinova iza sebe su ostavila vlastite obitelji i djecu, čime je tragedija obitelji Lauš dodatno produbljena kroz generacije.
Posljednji ispraćaj
Sprovodni obredi bit će obavljeni u subotu, 18. travnja 2026. godine u 15 sati na groblju Prahulje.
Tijelo pokojnice bit će izloženo u kapeli „Nevistić“ u Novoj Biloj.




